U subotu, 11. ožujka 2017. godine u katedrali u Rottenburgu po rukama pomoćnoga biskupa Thomas Maria Renz, zaređen je za đakona Stjepan Prtenjača. U svečanom misnom slavlju zaređeno je, uz Stjepana, još petero đakona. Nakon predstavljanja kandidata za đakonat, kandidati su obećali biskupu poštovanje i poslušnost. Dirljivo je bilo, dok su se pjevale litanije Svih svetih, gledati đakone koji su bili prostri po podu oko oltara. Nakon toga je slijedila molitva i polaganje biskupovih ruku na svakog kandidata i onda su preko lijevog ramena dobili štolu i obukli dalmatiku – đakonsku odjeću. Zatim je biskup đakonima predao knjigu Evanđelja, kao znak njihove službe: naviještati Evanđelje u liturgiji i u životu.
Stjepan Prtenjača rođen 3. svibnja 1984. u Böblingenu od majke Marije i oca Ante. Majka je rodom iz Slavonije, a otac iz Dalmacije. Stjepan je sakramenat krštenja i krizme primio u tadašnjoj Hrvatskoj katoličkoj misiji Sindelfingen. Teologiju je studirao kao laik i kad mu je majka jednom nakon studija rekla: „Eto, Stjepane, imamo sedam unuka pa još da se i ti oženiš pa da dobijemo još unuka“, Stjepan joj je odgovorio: „Majko, ali ja bih želio postati svećenik“. Tako je Stjepan ušao u bogosloviju i završio potrebnu formaciju za đakonsko ređenje.
Sljedeće će godine biti zaređen za svećenika biskupije Rottenburg-Stuttgart. Marija i Ante inače imaju još dva sina, Davora i Zlatka,  ugledne i priznate odvjetnike iz Böblingena. Nakon euharistijskog slavlja, Stjepan je sa svojom obitelji, rodbinom, župnikom fra Ivicom Erceg i sestrama iz Hrvatske katoličke zajednice Sindelfingen nastavio slavlje kod objeda u Sindelfingenu. Hrvatska katolička zajednica Sindelfingen ponosna je što ima đakona, a vjerujemo sljedeće godine i svećenika čiji su roditelji podrijetlom iz Hrvatske.  

s. Mirjana Juranović

Pogledajte cijelu Misu OVDJE.

Informacije iz Rottenburga OVDJE.

 

Izvor slika: Fenix-magazin

   

Liturgija dana  

   

Duhovna misao  

Daleko od mnoštva
U mnoštvu je, Gospodine, lako biti vjernikom. Lako je stati uz druge, pridružiti se, dati se nositi, osloniti se...
Tad odgovornost u mnoštvu je utopljena. Tako biješe i onog dana u Jeruzalemu. No, dan poslije ne bijaše prilike za mnoštvo. Na svjetlo dana dolaze pojedinci: i Herod, i Pilat, i Juda, i Petar...Ne mogoše tada ponoviti poklike mnoštva. I svaki te zanijeka... Tek rijetki su što uza te ostaše.
Ti Gospodine i u zadnjem trenu hoda ovog osamu tražiš, ne daš se zavesti mnoštvom- ni onda kada ti hvale klicahu ni onda kada te lažju optuživahu. Ti u osami si, u molitvi, s riječju pouzdanja: "Tvoja volja, Oče, neka se vrši."
Daj i nama, Gospodine, hrabrosti za osamu kad mnoštvo obećava nam radost. Daj snage za molitvu kad život nas tjera na rad. Jer u osami, pred licem tvojim, ti kazuješ nam put i objavljuješ volju svoju.
Daleko od mnoštva.

   
© Hrvatske katoličke zajednice Sindelfingen - Leonberg - Herrenberg