U subotu, 11. ožujka 2017. godine u katedrali u Rottenburgu po rukama pomoćnoga biskupa Thomas Maria Renz, zaređen je za đakona Stjepan Prtenjača. U svečanom misnom slavlju zaređeno je, uz Stjepana, još petero đakona. Nakon predstavljanja kandidata za đakonat, kandidati su obećali biskupu poštovanje i poslušnost. Dirljivo je bilo, dok su se pjevale litanije Svih svetih, gledati đakone koji su bili prostri po podu oko oltara. Nakon toga je slijedila molitva i polaganje biskupovih ruku na svakog kandidata i onda su preko lijevog ramena dobili štolu i obukli dalmatiku – đakonsku odjeću. Zatim je biskup đakonima predao knjigu Evanđelja, kao znak njihove službe: naviještati Evanđelje u liturgiji i u životu.
Stjepan Prtenjača rođen 3. svibnja 1984. u Böblingenu od majke Marije i oca Ante. Majka je rodom iz Slavonije, a otac iz Dalmacije. Stjepan je sakramenat krštenja i krizme primio u tadašnjoj Hrvatskoj katoličkoj misiji Sindelfingen. Teologiju je studirao kao laik i kad mu je majka jednom nakon studija rekla: „Eto, Stjepane, imamo sedam unuka pa još da se i ti oženiš pa da dobijemo još unuka“, Stjepan joj je odgovorio: „Majko, ali ja bih želio postati svećenik“. Tako je Stjepan ušao u bogosloviju i završio potrebnu formaciju za đakonsko ređenje.
Sljedeće će godine biti zaređen za svećenika biskupije Rottenburg-Stuttgart. Marija i Ante inače imaju još dva sina, Davora i Zlatka,  ugledne i priznate odvjetnike iz Böblingena. Nakon euharistijskog slavlja, Stjepan je sa svojom obitelji, rodbinom, župnikom fra Ivicom Erceg i sestrama iz Hrvatske katoličke zajednice Sindelfingen nastavio slavlje kod objeda u Sindelfingenu. Hrvatska katolička zajednica Sindelfingen ponosna je što ima đakona, a vjerujemo sljedeće godine i svećenika čiji su roditelji podrijetlom iz Hrvatske.  

s. Mirjana Juranović

Pogledajte cijelu Misu OVDJE.

Informacije iz Rottenburga OVDJE.

 

Izvor slika: Fenix-magazin

   

Liturgija dana  

   

Duhovna misao uz biblijska čitanja  

14. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdeset dvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ’Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.« »Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ (Lk 10, 1-10)

Evanđelje nas poziva na razmišljanje o učenicima koji nisu ni biskupi ni svećenici ni đakoni, a koje Isus šalje navještati Evanđelje opskrbljujući ih izvanrednom silom Duha. Žetva je velika poručuje Isus, problem je samo u tome da ljudi koji su željni Boga u navjestiteljima mogu prepoznati istinske Božje radnike. Stoga učenici moraju biti slobodni od svih materijalnih i društvenih veza koje bi ograničile njihovu evanđeosku slobodu. Sotona pada samo ako učenici poput Krista uspiju odbiti sotonske napasti robovanja bogatstvu, sebičnom užitku i vlasti.

   
© Hrvatske katoličke zajednice Sindelfingen - Leonberg - Herrenberg