U subotu, 11. ožujka 2017. godine u katedrali u Rottenburgu po rukama pomoćnoga biskupa Thomas Maria Renz, zaređen je za đakona Stjepan Prtenjača. U svečanom misnom slavlju zaređeno je, uz Stjepana, još petero đakona. Nakon predstavljanja kandidata za đakonat, kandidati su obećali biskupu poštovanje i poslušnost. Dirljivo je bilo, dok su se pjevale litanije Svih svetih, gledati đakone koji su bili prostri po podu oko oltara. Nakon toga je slijedila molitva i polaganje biskupovih ruku na svakog kandidata i onda su preko lijevog ramena dobili štolu i obukli dalmatiku – đakonsku odjeću. Zatim je biskup đakonima predao knjigu Evanđelja, kao znak njihove službe: naviještati Evanđelje u liturgiji i u životu.
Stjepan Prtenjača rođen 3. svibnja 1984. u Böblingenu od majke Marije i oca Ante. Majka je rodom iz Slavonije, a otac iz Dalmacije. Stjepan je sakramenat krštenja i krizme primio u tadašnjoj Hrvatskoj katoličkoj misiji Sindelfingen. Teologiju je studirao kao laik i kad mu je majka jednom nakon studija rekla: „Eto, Stjepane, imamo sedam unuka pa još da se i ti oženiš pa da dobijemo još unuka“, Stjepan joj je odgovorio: „Majko, ali ja bih želio postati svećenik“. Tako je Stjepan ušao u bogosloviju i završio potrebnu formaciju za đakonsko ređenje.
Sljedeće će godine biti zaređen za svećenika biskupije Rottenburg-Stuttgart. Marija i Ante inače imaju još dva sina, Davora i Zlatka,  ugledne i priznate odvjetnike iz Böblingena. Nakon euharistijskog slavlja, Stjepan je sa svojom obitelji, rodbinom, župnikom fra Ivicom Erceg i sestrama iz Hrvatske katoličke zajednice Sindelfingen nastavio slavlje kod objeda u Sindelfingenu. Hrvatska katolička zajednica Sindelfingen ponosna je što ima đakona, a vjerujemo sljedeće godine i svećenika čiji su roditelji podrijetlom iz Hrvatske.  

s. Mirjana Juranović

Pogledajte cijelu Misu OVDJE.

Informacije iz Rottenburga OVDJE.

 

Izvor slika: Fenix-magazin

   

Liturgija dana  

   

Pastoralni listic  

   

Duhovna misao  

Godišnji odmor
Godišnji odmor svakome je neophodan. Ako tijelo i ne traži taj odmor, ako i nije nužno da promijeniš klimu, prostore i zrak, potrebno je barem da promijeniš misli, da osvježiš osjećaje i da napraviš nove odluke.
Svagdašnjica te može uvući u određenu tvrdoću srca, nekomunikativnost, jednoličnost, dosadu i pomisao da se u životu ništa ne može promijeniti. Čovjekova misao otupi, isprazne se inicijative i sposobnosti za poticaje, za novost, čovjek odjednom postaje slijep za vječnost, za umjerenost i za velike misli i stoga kao da zastane na putu.
Odmor je stoga, prvenstveno odmor duše. Pronađi tišinu u svom srcu. Promatraj prirodu, ljude, događaje, život s određene udaljenosti. I svoj život promatraj i ocjenjuj ga: gdje su napetosti, nesposobnosti, gdje su uvrede zatvorile sva vrata za druge i za Boga.
Nemoj se bojati razmišljati do kraja. Neka ti intuicija pokazuje perspektive, a razum ih pokušava dostići, otkriti i razraditi. Otkrij svoje rane, oprosti onima koji su ih zadali. Odijeli se od onoga što je uništavalo tvoj život, izbaci mržnju, pronađi bitne sadržaje života.
To su trenuci kad ćeš osjetiti da si odmoren. Kažu da je čovjek odmoren ako je na šetnji sposoban čuti pjev ptica oko sebe, ako zapaža cvijeće pokraj puta. Odmoran je kada ga prođe tuga i u njega uđe nada, kada ga napusti očaj a zahvati radost, kad mu se otvaraju prozori i vrata za novi život, kada ima volju da živi.
Neka je blagoslovljen tvoj godišnji odmor!

   
© Hrvatske katoličke zajednice Sindelfingen - Leonberg - Herrenberg