Na Papinskom Liturgijskom Institutu koji djeluje unutar Papinskog Ateneja sv. Anselma u Rimu, fra Domagoj Volarević je 18. listopada 2018. obranio doktorsku disertaciju pod naslovom Cantatorium et Sacramentarium Sibenicense. Introduzione ed edizione semicritica del Cod. 1 della Bibliotecadel Convento di san Francesco a Sebenico (Kantatorij i Sakramentar iz Šibenika. Uvod i polukritičko izdanje kodeksa Cod. 1 iz Biblioteke Samostana sv. Franje U Šibeniku). Riječ je o liturgijskoj knjizi (kodeksu) na latinskom jeziku koji je pisan na pergameni. Nastao je polovinom 11. stoljeća u Bavarskoj opatiji Tegernsee, a danas se čuva u Šibeniku u samostanu sv. Franje.Moderator (mentor) rada je bio dr. sc. Renato de Zan, a cenzori dr. sc. Cassian Folsom (OSB) i dr. sc. Ubaldo Cortoni (OSBCam).

Fra Domagoj je više godina dolazio za Božić, Uskrs i ljetne praznike u naše Zajednice kako bi pomogao u pastoralnom radu i bio na zamjeni župnika za vrijeme ljetnog odmora. I dok je bio kad nas radio je marljivo na svojoj doktorskoj disertaciji, tako da je u tom radu i mnogo sati rada iz našeg Sindelfingena. U ime naših Zajednica čestitamo fra Domagoju!

fra Ivica Erceg

(Izvor: http://www.franjevci-split.hr)

 

   

Liturgija dana  

   

Duhovna misao  

1. nedjelja došašća
Čovjek je biće koje uvijek nešto očekuje. Dijete očekuje, kada će postati velik, učenik očekuje, kada će završiti nauke, samac očekuje, kada će stupiti u brak, oženjeni očekuje dijete … Crkva nas u adventu odgaja u očekivanju Isusova dolaska: Bdite, jer ne znate, kada će doći Gospodin.
Za Noino vrijeme jeli su i pili, ženili se i udavale. To samo po sebi nije bilo ništa loše. I Noa je jeo i pio, bio je oženjen i imao je obitelj. Isus je s apostolima jeo i pio, a Sv. Pavao nam potvrđuje, da smo Gospodinovi, bilo da jedemo ili pijemo ili štogod drugo radimo. Razlika između Noe i suvremenika bila je u tome, što j je Noa gledao u budućnost, iščekujući Gospodinov dolazak. Zato je i načinio lađu. Podsmjehivali su mu se: Gradi lađu i to na suhom. Što će mu to? Nama nije potrebna takva lađa. Živimo iz dana u dan i uživamo ono, što nam donese trenutak. Suvišna nam je misao na Boga i ne mislimo o Njegovim zapovijedima.
Pokazalo se, da je Noa bio u pravu. Lađa koju je izgradio na suhom, spasila ga je, dok je sve ostalo odnio potop.
I mi također gradimo lađu na suhom. Ta lađa je naša vjera, naše pouzdanje u Gospodina i očekivanje Njegova dolaska. Naravno, da i mi za to vrijeme i jedemo i pijemo i u f našim crkvama nižu se vjenčanja. Međutim, to su za nas samo stajališta na putu, od kojih ni jedno nije konačno. Konačno stajalište bit će susret s Kristom. Svaki advent i svaki Božić priprava su i predokus onog posljednjeg adventa I Božića, kada ćemo se konačno susresti s Gospodinom u vječnosti.
Ovo očekivanje u vjeri i pouzdanju nije uvijek lako. Noa je osjećao, da je među svojima osamljen. To i mi osjećamo. Ali Noa je ustrajao. Znao je, da ga je Bog pozvao, da svjedoči za Njega. Lađa na suhom bila je nešto izvanredno, ali upravo u tome bilo je njezino svjedočenje. Uz nju bi se trebali zaustaviti i zamisliti svi sunarodnjaci.
Mi smo pozvani tako graditi lađu našega kršćanstva, da se uz nju zaustave i zamisle naši sunarodnjaci. A u adventu još napose.

   
© Hrvatske katoličke zajednice Sindelfingen - Leonberg - Herrenberg