Rim: Fra Domagoj Volarević obranio doktorsku disertaciju

Na Papinskom Liturgijskom Institutu koji djeluje unutar Papinskog Ateneja sv. Anselma u Rimu, fra Domagoj Volarević je 18. listopada 2018. obranio doktorsku disertaciju pod naslovom Cantatorium et Sacramentarium Sibenicense. Introduzione ed edizione semicritica del Cod. 1 della Bibliotecadel Convento di san Francesco a Sebenico (Kantatorij i Sakramentar iz Šibenika. Uvod i polukritičko izdanje kodeksa Cod. 1 iz Biblioteke Samostana sv. Franje U Šibeniku). Riječ je o liturgijskoj knjizi (kodeksu) na latinskom jeziku koji je pisan na pergameni. Nastao je polovinom 11. stoljeća u Bavarskoj opatiji Tegernsee, a danas se čuva u Šibeniku u samostanu sv. Franje.Moderator (mentor) rada je bio dr. sc. Renato de Zan, a cenzori dr. sc. Cassian Folsom (OSB) i dr. sc. Ubaldo Cortoni (OSBCam).

Fra Domagoj je više godina dolazio za Božić, Uskrs i ljetne praznike u naše Zajednice kako bi pomogao u pastoralnom radu i bio na zamjeni župnika za vrijeme ljetnog odmora. I dok je bio kad nas radio je marljivo na svojoj doktorskoj disertaciji, tako da je u tom radu i mnogo sati rada iz našeg Sindelfingena. U ime naših Zajednica čestitamo fra Domagoju!

fra Ivica Erceg

(Izvor: http://www.franjevci-split.hr)

Liturgija dana

Pastoralni listic

Duhovna misao

4. korizmena nedjelja

U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu:
»Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.
Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’
Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.
A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«
Lk 15,1-3.11-32