Hodočašće sv. Odiliji i posjeta Strasbourgu 07.07.2018

Vjernici HKZ Sindelfingen, Herrenberg i Leonberg hodočastili su u subotu, 07.07.2018. godine, na brdo sv. Odilije u Elzasu i u Strasbourg, gdje su posjetili katedralu Notre-Dame.

U ranim jutarnjim satima, u pratnji župnika fra Ivice Ercega i pastoralnog suradnika Vladimira Lukića, dva puna autobusa hodočasnika iz naših triju zajednica (Sindelfingen, Herrenberg i Leonberg) uputili su se na jednodnevno hodočašće sv. Odiliji u Elzas, Francuska.
(O životu sv. Odilije možete pročitati na stranici http://sveci.net/index.php/2-uncategorised/408-sveta-odilija)

Duhovno okrijepljeni, uputili su se prema Strasbourgu, gradu smještenom na istoku Francuske, na lijevoj strani Rajne, gdje su posjetili monumentalnu katedralu Notre-Dame.

Jedna stara poslovica kaže da sve ono što je lijepo, ne traje dugo. Tako i ovo putovanje, iako je hodočasnike duhovno obogatilo bilo je kratko i došlo je svome kraju pa su se vjernici, malo ranije od predviđenog, uputili prema Sindelfingenu, kako bi stigli na vrijeme navijati za hrvatsku reprezentaciju koja je igrala istu večer.

Vladimir Lukić

(Izvor: www.facebook.com/hkmsindelfingen)

Liturgija dana

Pastoralni listic

Duhovna misao

4. korizmena nedjelja

U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu:
»Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.
Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’
Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.
A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«
Lk 15,1-3.11-32