U četvrtak, 31.05.2018. godine, Hrvatska katolička zajednica Sindelfingen, Herrenberg i Leonberg proslavila je svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove - Tijelovo u zajedništvu s njemačkom, talijanskom i portuglaskom katoličkom zajednicom iz Sindelfingena. Svečano misno slavlje, koje je započelo u 9:30 sati ispred Rathausplatza, predvodio je župnik njemačke župe Presvetog Trojstva (Zur Hl. Dreifaltigkeit) iz Sindelfingena, P. Johannes Rathfelder uz koncelebraciju pet svećenika među kojima je bio i fra Ivica Erceg, župnik HKZ Sindelfingen, Herrenberg i Leonberg.

Na početku misnog slavlja župnik P. Johannnes pozdravio je sve nazočne i ponovio kako je moto ovogodišnjih prvopričesnika ujedno i moto proslave Tijelova, a ono glasi: Isuse, gdje živiš? (Jesus, wo wohnst du?). Razmišljajući o tom pitanju župnik P. Johannes u prigodnoj je propovijedi istaknuo kako Isus zapravo živi gdje god su ljudi okupljeni u njegovo ime pa prema tome on zasigurno jest i živi i kod nas u Sindelfingenu i to prije svega u različitosti naših zajednica (njemačke, hrvatske, talijanske i portugalske zajednice), tj. u bogatstvu različitosti koja spaja a ne razdvaja. Zato mi moramo čuvati i njegovati to bogatstvo koje nam je darovano, zaključuje u svojoj propovijedi P. Johannes.

Nakon misnog slavlja uslijedila je tijelovska procesija od Rathausaplatza do župne crkve Presvetog Trojstva Sindelfingen gdje su nazočni primili završni blagoslov. Na samom kraju vjernicima se obratio i zamjenik gradonačelnika Sindelfingena, gospodin Christian Gangl istaknuvši kako je izuzetno zadovoljan odličnom suradnjom između grada i katoličke crkve u Sindelfinigenu te pozvao na dobru suradnju i u budućnosti.

Misno slavlje i tijelovsku procesiju uveličao je puhački limeni orkestar „Stadtkapelle“ iz Sindelfingena pod ravnanjen Markusa Naua koji je ujedno i ravnatelj glazbene škole u Sindelfingenu.
Nakon tijelovske procesije upriličen je zajednički domjenak.

I na kraju jedno veliko hvala našim vjernicima koji su na razne načine pomogli da ovogodišnja proslava Tijelova protekne na jedan dostojanstven i svečanin način. To su: Doma Gjungjek, Kata Mihaljević, Kata Šoški, Slavica Pustaj, Anita Krstanović, Josip Klobučar, Željko Puljiz, Denis Jelčić, Marko Mihaljević, Vlado Gršetić, Vencel Glazer, Dario Šošić, Tin Tošić, Robert Keser, Nikola Zeba, Ivo Romano Jurić, Kristijan Varga, Marko Ljubić i Vinko Poljak. 

Vladimir Lukić

(Izvor: www.facebook.com/hkmsindelfingen)
Objavljeno i ovdje: http://www.zivazajednica.de/sindelfingen-proslava-tijelova/

 

   

Liturgija dana  

   

Duhovna misao  

1. nedjelja došašća
Čovjek je biće koje uvijek nešto očekuje. Dijete očekuje, kada će postati velik, učenik očekuje, kada će završiti nauke, samac očekuje, kada će stupiti u brak, oženjeni očekuje dijete … Crkva nas u adventu odgaja u očekivanju Isusova dolaska: Bdite, jer ne znate, kada će doći Gospodin.
Za Noino vrijeme jeli su i pili, ženili se i udavale. To samo po sebi nije bilo ništa loše. I Noa je jeo i pio, bio je oženjen i imao je obitelj. Isus je s apostolima jeo i pio, a Sv. Pavao nam potvrđuje, da smo Gospodinovi, bilo da jedemo ili pijemo ili štogod drugo radimo. Razlika između Noe i suvremenika bila je u tome, što j je Noa gledao u budućnost, iščekujući Gospodinov dolazak. Zato je i načinio lađu. Podsmjehivali su mu se: Gradi lađu i to na suhom. Što će mu to? Nama nije potrebna takva lađa. Živimo iz dana u dan i uživamo ono, što nam donese trenutak. Suvišna nam je misao na Boga i ne mislimo o Njegovim zapovijedima.
Pokazalo se, da je Noa bio u pravu. Lađa koju je izgradio na suhom, spasila ga je, dok je sve ostalo odnio potop.
I mi također gradimo lađu na suhom. Ta lađa je naša vjera, naše pouzdanje u Gospodina i očekivanje Njegova dolaska. Naravno, da i mi za to vrijeme i jedemo i pijemo i u f našim crkvama nižu se vjenčanja. Međutim, to su za nas samo stajališta na putu, od kojih ni jedno nije konačno. Konačno stajalište bit će susret s Kristom. Svaki advent i svaki Božić priprava su i predokus onog posljednjeg adventa I Božića, kada ćemo se konačno susresti s Gospodinom u vječnosti.
Ovo očekivanje u vjeri i pouzdanju nije uvijek lako. Noa je osjećao, da je među svojima osamljen. To i mi osjećamo. Ali Noa je ustrajao. Znao je, da ga je Bog pozvao, da svjedoči za Njega. Lađa na suhom bila je nešto izvanredno, ali upravo u tome bilo je njezino svjedočenje. Uz nju bi se trebali zaustaviti i zamisliti svi sunarodnjaci.
Mi smo pozvani tako graditi lađu našega kršćanstva, da se uz nju zaustave i zamisle naši sunarodnjaci. A u adventu još napose.

   
© Hrvatske katoličke zajednice Sindelfingen - Leonberg - Herrenberg