HODOČAŠĆE U LURD 09.-13.05.2018

Vjernici HKZ Sindelfingen, Herrenberg i Leonberg su i ove godine u razdoblju 09.-13.05.2018. godine, već tradicionalno, hodočastili u Lurd (Lourdes). U pratnji župnika fra Ivice Ercega i pastoralnog suradnika Vladimira Lukića hodočasnici, njih ukupno 92, imali su priliku s hodočasnicima iz drugih hrvatskih katoličkih zajednica iz čitave zapadne Europe slaviti Boga zajedničkim misnim slavljima u bazilici sv. Krunice i ispred Gospine špilje, zajedničkim klanjanjem, križnim putem, procesijom sa svijećama kao i zajedničkom molitvom svete krunice. Gospino svetište u Lurdu, sudeći po reakcijama hodočasnika, pruža mnogo – omogućuje susret s Bogom, hrani duhovni život, daje pravi smisao kršćanskom življenju i djelovanju. LURD (Lourdes) je grad smješten na jugozapadu Francuske, u pokrajini Hautes-Pyrenees, u podnožju gorja Pireneja. Ovaj grad najpoznatiji je po ukazanjima Blažene Djevice Marije. Svake godine na tisuće Hrvata iz cijele zapadne Europe, u vrijeme svetkovine Uzašašća Gospodinova, zajedno hodočasti Gospi Lurdskoj, najveće svetište na svijetu koje godišnje posjeti preko 9 milijuna hodočasnika iz čitavoga svijeta kako bi kroz molitvu, pokoru i bezuvjetno povjerenje Bogu dali i položili svoje zavjete.

Vladimir Lukić

(Izvor: www.facebook.com/hkmsindelfingen)
Slike pogledajte OVDJE.

Liturgija dana

Pastoralni listic

Duhovna misao

5. korizmena nedjelja

U ono vrijeme:
Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.
Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« Nato Isus sav potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
Iv 11,1-45

HRVATSKE KATOLIČKE ZAJEDNICE U STUTTGARTU I OKOLICI: