Vjernici HKZ Sindelfingen, Herrenberg i Leonberg su i ove godine u razdoblju 09.-13.05.2018. godine, već tradicionalno, hodočastili u Lurd (Lourdes). U pratnji župnika fra Ivice Ercega i pastoralnog suradnika Vladimira Lukića hodočasnici, njih ukupno 92, imali su priliku s hodočasnicima iz drugih hrvatskih katoličkih zajednica iz čitave zapadne Europe slaviti Boga zajedničkim misnim slavljima u bazilici sv. Krunice i ispred Gospine špilje, zajedničkim klanjanjem, križnim putem, procesijom sa svijećama kao i zajedničkom molitvom svete krunice. Gospino svetište u Lurdu, sudeći po reakcijama hodočasnika, pruža mnogo – omogućuje susret s Bogom, hrani duhovni život, daje pravi smisao kršćanskom življenju i djelovanju. LURD (Lourdes) je grad smješten na jugozapadu Francuske, u pokrajini Hautes-Pyrenees, u podnožju gorja Pireneja. Ovaj grad najpoznatiji je po ukazanjima Blažene Djevice Marije. Svake godine na tisuće Hrvata iz cijele zapadne Europe, u vrijeme svetkovine Uzašašća Gospodinova, zajedno hodočasti Gospi Lurdskoj, najveće svetište na svijetu koje godišnje posjeti preko 9 milijuna hodočasnika iz čitavoga svijeta kako bi kroz molitvu, pokoru i bezuvjetno povjerenje Bogu dali i položili svoje zavjete.

Vladimir Lukić

(Izvor: www.facebook.com/hkmsindelfingen)
Slike pogledajte OVDJE.

   

Liturgija dana  

   

Duhovna misao  

1. nedjelja došašća
Čovjek je biće koje uvijek nešto očekuje. Dijete očekuje, kada će postati velik, učenik očekuje, kada će završiti nauke, samac očekuje, kada će stupiti u brak, oženjeni očekuje dijete … Crkva nas u adventu odgaja u očekivanju Isusova dolaska: Bdite, jer ne znate, kada će doći Gospodin.
Za Noino vrijeme jeli su i pili, ženili se i udavale. To samo po sebi nije bilo ništa loše. I Noa je jeo i pio, bio je oženjen i imao je obitelj. Isus je s apostolima jeo i pio, a Sv. Pavao nam potvrđuje, da smo Gospodinovi, bilo da jedemo ili pijemo ili štogod drugo radimo. Razlika između Noe i suvremenika bila je u tome, što j je Noa gledao u budućnost, iščekujući Gospodinov dolazak. Zato je i načinio lađu. Podsmjehivali su mu se: Gradi lađu i to na suhom. Što će mu to? Nama nije potrebna takva lađa. Živimo iz dana u dan i uživamo ono, što nam donese trenutak. Suvišna nam je misao na Boga i ne mislimo o Njegovim zapovijedima.
Pokazalo se, da je Noa bio u pravu. Lađa koju je izgradio na suhom, spasila ga je, dok je sve ostalo odnio potop.
I mi također gradimo lađu na suhom. Ta lađa je naša vjera, naše pouzdanje u Gospodina i očekivanje Njegova dolaska. Naravno, da i mi za to vrijeme i jedemo i pijemo i u f našim crkvama nižu se vjenčanja. Međutim, to su za nas samo stajališta na putu, od kojih ni jedno nije konačno. Konačno stajalište bit će susret s Kristom. Svaki advent i svaki Božić priprava su i predokus onog posljednjeg adventa I Božića, kada ćemo se konačno susresti s Gospodinom u vječnosti.
Ovo očekivanje u vjeri i pouzdanju nije uvijek lako. Noa je osjećao, da je među svojima osamljen. To i mi osjećamo. Ali Noa je ustrajao. Znao je, da ga je Bog pozvao, da svjedoči za Njega. Lađa na suhom bila je nešto izvanredno, ali upravo u tome bilo je njezino svjedočenje. Uz nju bi se trebali zaustaviti i zamisliti svi sunarodnjaci.
Mi smo pozvani tako graditi lađu našega kršćanstva, da se uz nju zaustave i zamisle naši sunarodnjaci. A u adventu još napose.

   
© Hrvatske katoličke zajednice Sindelfingen - Leonberg - Herrenberg