SINJ: OPROŠTAJ OD FRA BOŽE ANČIĆA

U srijedu, 6. prosinca 2017. u 14 sati, u crkvi Gospe Sinjske u Sinju provincijal fra Joško Kodžoman služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Božu Ančića koji je preminuo u ponedjeljak, 4. prosinca 2017., u 78. godini života, 62. redovništva i 53. svećeništva.

Na oproštaju su bili sinovac fra Bože Ančić, gvardijani fra Petar Klapež i fra Domagoj Runje te dekan don Stipe Ljubas i oko sto redovnika-svećenika. Rodbina, bogoslovi, sjemeništarci, časne sestre, vjernici iz Turjaka te osobni prijatelji došli su se također oprostiti od fra Bože.

Na početku mise o. Provincijal je pozdravio dekana, svećenike, bogoslove, novake i sjemeništarce te časne sestre, obitelj, rodbinu i poznanike pok. fra Bože Ančića. „Okupili smo se u ovoj misnoj žrtvi kako bismo zahvalili fra Boži za dobra koja je poduzimao za života za Provinciju, za iseljenu Crkvu i za sav kršćanski narod. Molimo i preporučimo milosrdnom Ocu brata našega fra Božu“, rekao je na početku o. Provincijal.

Na oproštaju je pročitan i oproštajni govor koji je poslao naš župnik fra Ivica, a pročitao ga je fra Petar Komljenović:

Mnogopoštovani oče Provincijale,

poštovani svećenici, redovnici, redovnice,

poštovana rodbino pok. fra Bože,

braćo i sestre u Kristu,

u ime Hrvatskih katoličkih zajednica Sindelfingen, Leonberg i Herrenberg želim se oprostiti od fra Bože Ančića. Fra Božo je bio voditelj Hrvatske katoličke misije Sindelfingen od 1994.-2000. godine. Žao mi je što ne mogu prisustvovati sprovodnim obredima, a drago mi je da se u ime naših Zajednica od fra Bože oprosti fra Petar Komljenović – prvo duhovno zvanje iz naše Zajednice, na čiji je odaziv da postane franjevac najviše utjecao upravo fra Božo.

Prigodom proslave 35.-te obljetnice naše Misije, fra Božo je u monografiji zapisao moto svoga djelovanja: Odvažno naprijed! Zahvalno unatrag! Ljubeći oko sebe! Vjerujući prema gore! U nastavku zapisa: Išlo se kroz mučna vremena i teške godine... Ali – potpomognuti snagom Božjom – nošeni smo bili načelom „sve na veću slavu Božju“ i na dobrobit roda našeg hrvatskoga!

Dragi fra Božo, hvala ti za svako dobro koje si utkao u život i rad naših Zajednica. Vjerujući prema gore, nadamo se da ćeš čuti riječi Gospodinove: Valjaš fra Božo, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost Gospodara svoga!

Sindelfingen, 06. 12. 2017.

fra Ivica Erceg,

župnik Hrvatskih katoličkih zajednica Sindefingen, Leonberg i Herrenberg

Cijeli članak možete pročitati OVDJE.

(slike preuzete sa stranice http://www.franjevci-split.hr)

Liturgija dana

Pastoralni listic

Duhovna misao

5. korizmena nedjelja

U ono vrijeme:
Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.
Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« Nato Isus sav potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
Iv 11,1-45

HRVATSKE KATOLIČKE ZAJEDNICE U STUTTGARTU I OKOLICI: