SINJ: OPROŠTAJ OD FRA BOŽE ANČIĆA

U srijedu, 6. prosinca 2017. u 14 sati, u crkvi Gospe Sinjske u Sinju provincijal fra Joško Kodžoman služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Božu Ančića koji je preminuo u ponedjeljak, 4. prosinca 2017., u 78. godini života, 62. redovništva i 53. svećeništva.

Na oproštaju su bili sinovac fra Bože Ančić, gvardijani fra Petar Klapež i fra Domagoj Runje te dekan don Stipe Ljubas i oko sto redovnika-svećenika. Rodbina, bogoslovi, sjemeništarci, časne sestre, vjernici iz Turjaka te osobni prijatelji došli su se također oprostiti od fra Bože.

Na početku mise o. Provincijal je pozdravio dekana, svećenike, bogoslove, novake i sjemeništarce te časne sestre, obitelj, rodbinu i poznanike pok. fra Bože Ančića. „Okupili smo se u ovoj misnoj žrtvi kako bismo zahvalili fra Boži za dobra koja je poduzimao za života za Provinciju, za iseljenu Crkvu i za sav kršćanski narod. Molimo i preporučimo milosrdnom Ocu brata našega fra Božu“, rekao je na početku o. Provincijal.

Na oproštaju je pročitan i oproštajni govor koji je poslao naš župnik fra Ivica, a pročitao ga je fra Petar Komljenović:

Mnogopoštovani oče Provincijale,

poštovani svećenici, redovnici, redovnice,

poštovana rodbino pok. fra Bože,

braćo i sestre u Kristu,

u ime Hrvatskih katoličkih zajednica Sindelfingen, Leonberg i Herrenberg želim se oprostiti od fra Bože Ančića. Fra Božo je bio voditelj Hrvatske katoličke misije Sindelfingen od 1994.-2000. godine. Žao mi je što ne mogu prisustvovati sprovodnim obredima, a drago mi je da se u ime naših Zajednica od fra Bože oprosti fra Petar Komljenović – prvo duhovno zvanje iz naše Zajednice, na čiji je odaziv da postane franjevac najviše utjecao upravo fra Božo.

Prigodom proslave 35.-te obljetnice naše Misije, fra Božo je u monografiji zapisao moto svoga djelovanja: Odvažno naprijed! Zahvalno unatrag! Ljubeći oko sebe! Vjerujući prema gore! U nastavku zapisa: Išlo se kroz mučna vremena i teške godine... Ali – potpomognuti snagom Božjom – nošeni smo bili načelom „sve na veću slavu Božju“ i na dobrobit roda našeg hrvatskoga!

Dragi fra Božo, hvala ti za svako dobro koje si utkao u život i rad naših Zajednica. Vjerujući prema gore, nadamo se da ćeš čuti riječi Gospodinove: Valjaš fra Božo, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost Gospodara svoga!

Sindelfingen, 06. 12. 2017.

fra Ivica Erceg,

župnik Hrvatskih katoličkih zajednica Sindefingen, Leonberg i Herrenberg

Cijeli članak možete pročitati OVDJE.

(slike preuzete sa stranice http://www.franjevci-split.hr)

Liturgija dana

Pastoralni listic

Duhovna misao

3. korizmena nedjelja

Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.
Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: “Daj mi piti!” Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: “Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?”
Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: “Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.” Odvrati mu žena: “Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?”
Odgovori joj Isus: “Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji
u život vječni.” Kaže mu žena: “Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.” Nato joj on reče: “Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo.” Odgovori mu žena: “Nemam muža.” Kaže joj Isus: “Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ Pet si doista muževa imala,
a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.” Kaže mu žena: “Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.” A Isus joj reče: “Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu
u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.” Kaže mu žena: “Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik.
Kad on dođe, objavit će nam sve.” Kaže joj Isus: “Ja sam, ja koji s tobom govorim!” Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: “Što tražiš?” ili: “Što razgovaraš s njom?” Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: “Dođite da vidite čovjeka
koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?” Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. Učenici ga dotle nudili: “Učitelju, jedi!” A on im reče: “Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.”
Učenici se nato zapitkivahu: “Da mu nije tko donio jesti?” Kaže im Isus: “Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. Ne govorite li vi: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve?’
Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: ‘Jedan sije, drugi žanje.’ Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.” Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: “Kazao mi je sve što sam počinila.” Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: “Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.”
Iv 4,5-42