Sastanak svećenika i pastoralnih surdanika-ica Hrvatskih katoličkih zajednica s područja biskupije Rottenburg-Stuttgart

Friedrichshafen – U utorak, 17. listopada 2017. godine, u Friedrichshafenu (u prostoriji „Gemeindesaal St. Petrus Canisius“), održan je sastanak svećenika i pastoralnih surdanika-ica Hrvatskih katoličkih zajednica s područja biskupije Rottenburg-Stuttgart.

Po dolasku svećenika i pastoralnih suradnika-ica i nakon jutarnje zajedničke kave, sastanak je započeo u 10:30 sati u crkvi St. Petra Kanizija uz molitvu i riječi dobrodošlice koje su prisutnima uputili vlč. Ilija Tokić i njemački župnik Bernd Herbinger. Potom je uslijedio sastanak na kojem su, nakon što je usvojen zapisnik s prošle sjednice, izabrani novi odnosno potvrđeni stari, predstavnici HKZ u biskupiji Rottenburg-Stuttgart. To su fra Jure Zebić, predsjednik i naš fra Ivica Erceg, zamjenik predsjednika.

Teme koje su, između ostaloga, bile tematizirane na sastanku su: vjeronauk u školi i kateheza, budućnost naših zajednica i naših sastanka na nivou biskupije, trenutni problemi i poteškoće s kojima se susreću hrvatske katoličke zajednice i dr.

Sastanka je završio zajedničkim ručkom i molitvom, nakon čega su se prisutni, uz Božji blagoslov, lagano uputili svojim kućama.

Vladimir Lukić

 

   

Liturgija dana  

   

Duhovna misao  

1. nedjelja došašća
Čovjek je biće koje uvijek nešto očekuje. Dijete očekuje, kada će postati velik, učenik očekuje, kada će završiti nauke, samac očekuje, kada će stupiti u brak, oženjeni očekuje dijete … Crkva nas u adventu odgaja u očekivanju Isusova dolaska: Bdite, jer ne znate, kada će doći Gospodin.
Za Noino vrijeme jeli su i pili, ženili se i udavale. To samo po sebi nije bilo ništa loše. I Noa je jeo i pio, bio je oženjen i imao je obitelj. Isus je s apostolima jeo i pio, a Sv. Pavao nam potvrđuje, da smo Gospodinovi, bilo da jedemo ili pijemo ili štogod drugo radimo. Razlika između Noe i suvremenika bila je u tome, što j je Noa gledao u budućnost, iščekujući Gospodinov dolazak. Zato je i načinio lađu. Podsmjehivali su mu se: Gradi lađu i to na suhom. Što će mu to? Nama nije potrebna takva lađa. Živimo iz dana u dan i uživamo ono, što nam donese trenutak. Suvišna nam je misao na Boga i ne mislimo o Njegovim zapovijedima.
Pokazalo se, da je Noa bio u pravu. Lađa koju je izgradio na suhom, spasila ga je, dok je sve ostalo odnio potop.
I mi također gradimo lađu na suhom. Ta lađa je naša vjera, naše pouzdanje u Gospodina i očekivanje Njegova dolaska. Naravno, da i mi za to vrijeme i jedemo i pijemo i u f našim crkvama nižu se vjenčanja. Međutim, to su za nas samo stajališta na putu, od kojih ni jedno nije konačno. Konačno stajalište bit će susret s Kristom. Svaki advent i svaki Božić priprava su i predokus onog posljednjeg adventa I Božića, kada ćemo se konačno susresti s Gospodinom u vječnosti.
Ovo očekivanje u vjeri i pouzdanju nije uvijek lako. Noa je osjećao, da je među svojima osamljen. To i mi osjećamo. Ali Noa je ustrajao. Znao je, da ga je Bog pozvao, da svjedoči za Njega. Lađa na suhom bila je nešto izvanredno, ali upravo u tome bilo je njezino svjedočenje. Uz nju bi se trebali zaustaviti i zamisliti svi sunarodnjaci.
Mi smo pozvani tako graditi lađu našega kršćanstva, da se uz nju zaustave i zamisle naši sunarodnjaci. A u adventu još napose.

   
   

Facebook  

   

Korisni linkovi  

   
© Hrvatske katoličke zajednice Sindelfingen - Leonberg - Herrenberg