Sindelfingen - U nedjelju, 24. rujna 2017. godine u Hrvatskoj katoličkoj zajednici Sindelfingen obilježena je proslava zaštitnice župe, Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta.  

Središnje svečano misno slavlje predvodio je fra Petar Komljenović, koji je točno prije godinu dana na ovom istom mjestu proslavio i svoju mladu misu. Fra Petar je, govoreći u svojoj propovijedi o suvremenom konzumističkom društvo koje je definirao kroz sintagmu kupi - potroši - baci, istaknuo važnost štovanja Gospe i pozvao prisutne da se stave pod zaštitu Majke kako bi se oduprli ovoj napasti suvremenog hedonističkog i konzumističkog vremena.

Riječi dobrodošlice i zahvale okupljenim vjernicima povodom proslave zaštitnice župe uputio je i župnik fra Ivica Erceg, koji je potom zajednici kratko predstavio i novog pastoralnog praktikanta na župi, gospodina Vladimira Lukića. Nakon misnog slavlja svi su bili pozvani u prostorije HKZ Sindelfingen na druženje uz čašicu razgovora.

Misno slavlje svojim sviranjem i pjevanjem uveličali su članovi župnog zbora HKZ iz Sindelfingena pod vodstvom Marija Udovičića.

 

Vladimir Lukić

   

Liturgija dana  

   

Duhovna misao  

1. nedjelja došašća
Čovjek je biće koje uvijek nešto očekuje. Dijete očekuje, kada će postati velik, učenik očekuje, kada će završiti nauke, samac očekuje, kada će stupiti u brak, oženjeni očekuje dijete … Crkva nas u adventu odgaja u očekivanju Isusova dolaska: Bdite, jer ne znate, kada će doći Gospodin.
Za Noino vrijeme jeli su i pili, ženili se i udavale. To samo po sebi nije bilo ništa loše. I Noa je jeo i pio, bio je oženjen i imao je obitelj. Isus je s apostolima jeo i pio, a Sv. Pavao nam potvrđuje, da smo Gospodinovi, bilo da jedemo ili pijemo ili štogod drugo radimo. Razlika između Noe i suvremenika bila je u tome, što j je Noa gledao u budućnost, iščekujući Gospodinov dolazak. Zato je i načinio lađu. Podsmjehivali su mu se: Gradi lađu i to na suhom. Što će mu to? Nama nije potrebna takva lađa. Živimo iz dana u dan i uživamo ono, što nam donese trenutak. Suvišna nam je misao na Boga i ne mislimo o Njegovim zapovijedima.
Pokazalo se, da je Noa bio u pravu. Lađa koju je izgradio na suhom, spasila ga je, dok je sve ostalo odnio potop.
I mi također gradimo lađu na suhom. Ta lađa je naša vjera, naše pouzdanje u Gospodina i očekivanje Njegova dolaska. Naravno, da i mi za to vrijeme i jedemo i pijemo i u f našim crkvama nižu se vjenčanja. Međutim, to su za nas samo stajališta na putu, od kojih ni jedno nije konačno. Konačno stajalište bit će susret s Kristom. Svaki advent i svaki Božić priprava su i predokus onog posljednjeg adventa I Božića, kada ćemo se konačno susresti s Gospodinom u vječnosti.
Ovo očekivanje u vjeri i pouzdanju nije uvijek lako. Noa je osjećao, da je među svojima osamljen. To i mi osjećamo. Ali Noa je ustrajao. Znao je, da ga je Bog pozvao, da svjedoči za Njega. Lađa na suhom bila je nešto izvanredno, ali upravo u tome bilo je njezino svjedočenje. Uz nju bi se trebali zaustaviti i zamisliti svi sunarodnjaci.
Mi smo pozvani tako graditi lađu našega kršćanstva, da se uz nju zaustave i zamisle naši sunarodnjaci. A u adventu još napose.

   
© Hrvatske katoličke zajednice Sindelfingen - Leonberg - Herrenberg