Proslava zaštitnice Hrvatske katoličke zajednice Sindelfingen, Gospe Velikog hrvatskog krsnog zavjeta

Sindelfingen - U nedjelju, 24. rujna 2017. godine u Hrvatskoj katoličkoj zajednici Sindelfingen obilježena je proslava zaštitnice župe, Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta.

Središnje svečano misno slavlje predvodio je fra Petar Komljenović, koji je točno prije godinu dana na ovom istom mjestu proslavio i svoju mladu misu. Fra Petar je, govoreći u svojoj propovijedi o suvremenom konzumističkom društvo koje je definirao kroz sintagmu kupi - potroši - baci, istaknuo važnost štovanja Gospe i pozvao prisutne da se stave pod zaštitu Majke kako bi se oduprli ovoj napasti suvremenog hedonističkog i konzumističkog vremena.

Riječi dobrodošlice i zahvale okupljenim vjernicima povodom proslave zaštitnice župe uputio je i župnik fra Ivica Erceg, koji je potom zajednici kratko predstavio i novog pastoralnog praktikanta na župi, gospodina Vladimira Lukića. Nakon misnog slavlja svi su bili pozvani u prostorije HKZ Sindelfingen na druženje uz čašicu razgovora.

Misno slavlje svojim sviranjem i pjevanjem uveličali su članovi župnog zbora HKZ iz Sindelfingena pod vodstvom Marija Udovičića.

Vladimir Lukić

Liturgija dana

Pastoralni listic

Duhovna misao

25. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:
»Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ’Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ’Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ’Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ’Idite i vi u vinograd.’
Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ’Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ’Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’
Nato on odgovori jednomu od njih: ’Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’
Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«
Mt 20,1-16a