SindelfingenNjemačka katolička zajednica Leonberga, u suradnji s hrvatskom  i talijanskom katoličkom zajednicom Leonberga, organizirala je 09. rujna 2017. godine jednodnevno hodočašće u samostan cistercita Lichtenthal s ciljem boljeg međusobnog upoznavanja ovih triju crkvenih zajednica.

Sam program hodočašća bio je pomno isplaniran. Nakon jutarnjeg okupljanja u crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Leonobergu i zajedničke jutarnje molitve, ove su se tri zajednice uputile prema Baden-Badenu odakle su potom pješice nastavile put prema samostanu cistercita Lichtenthal. Nakon pristizanja u samostan i kratkog predaha, uslijedilo je zajedničko misno slavlje u samostanskoj crkvi koje je predvodio njemački župnik Damian Bednarek. Bednarek je u svojoj propovijedi pozdravio sve prisutne i iskazao veliko zadovoljstvo zbog zajedničkog hodočašća koje se organizira svake druge godine u Leonbergu. Nakon misnog slavlja uslijedio je zajednički ručak i upoznavanje samostana cistercita Lichtethal koji je osnovan još davne 1245. godine kao i muzeja koji obiluje bogatom historijskom građom.

Cisterciti su, inače, monaški red u Katoličkoj crkvi. Red je nastao krajem 11. stoljeća, godine 1098., kada je benediktinski opat Robert sa dvadesetak monaha napustio svoju opatiju Molesme (Francuska) i osnovao novi samostan u Citeauxu, želeći provoditi monaški život što vjernije prema pravilu sv. Benedikta. Od mjesta Citeaux ova grupa monaha je po mjestu boravka prozvana cisterciti. Molitva je prvi temelj cistercitskog monaškog života. Kod svakog se cistercita na stolu u sobici obvezno nalazi: Sveto pismo, Pravilo sv. Benedikta i monaške Konstitucije. Monaški život je strogo asketski pod geslom koje se proširilo svijetom: ''Moli i radi!" (Ora et labora!).

Na povratku kući uslijedila je posjeta jednoj prekrasnoj i modernoj crkvi, piramidalne građe, smještenoj na autoputu Baden-Baden, crkvi Sv. Kristofora. U crkvi dominira umjetnost koja na jedan moderan i kreativan način, u slikama, prikazuju biblijske poruke.

Po završetku razgledavanja i upoznavanje crkve Sv. Kristofora, uslijedio je povratak kući u Leonberg gdje smo stigli u kasnim večernjim satima

 

Vladimir Lukić

 

   

Liturgija dana  

   

Duhovna misao  

1. nedjelja došašća
Čovjek je biće koje uvijek nešto očekuje. Dijete očekuje, kada će postati velik, učenik očekuje, kada će završiti nauke, samac očekuje, kada će stupiti u brak, oženjeni očekuje dijete … Crkva nas u adventu odgaja u očekivanju Isusova dolaska: Bdite, jer ne znate, kada će doći Gospodin.
Za Noino vrijeme jeli su i pili, ženili se i udavale. To samo po sebi nije bilo ništa loše. I Noa je jeo i pio, bio je oženjen i imao je obitelj. Isus je s apostolima jeo i pio, a Sv. Pavao nam potvrđuje, da smo Gospodinovi, bilo da jedemo ili pijemo ili štogod drugo radimo. Razlika između Noe i suvremenika bila je u tome, što j je Noa gledao u budućnost, iščekujući Gospodinov dolazak. Zato je i načinio lađu. Podsmjehivali su mu se: Gradi lađu i to na suhom. Što će mu to? Nama nije potrebna takva lađa. Živimo iz dana u dan i uživamo ono, što nam donese trenutak. Suvišna nam je misao na Boga i ne mislimo o Njegovim zapovijedima.
Pokazalo se, da je Noa bio u pravu. Lađa koju je izgradio na suhom, spasila ga je, dok je sve ostalo odnio potop.
I mi također gradimo lađu na suhom. Ta lađa je naša vjera, naše pouzdanje u Gospodina i očekivanje Njegova dolaska. Naravno, da i mi za to vrijeme i jedemo i pijemo i u f našim crkvama nižu se vjenčanja. Međutim, to su za nas samo stajališta na putu, od kojih ni jedno nije konačno. Konačno stajalište bit će susret s Kristom. Svaki advent i svaki Božić priprava su i predokus onog posljednjeg adventa I Božića, kada ćemo se konačno susresti s Gospodinom u vječnosti.
Ovo očekivanje u vjeri i pouzdanju nije uvijek lako. Noa je osjećao, da je među svojima osamljen. To i mi osjećamo. Ali Noa je ustrajao. Znao je, da ga je Bog pozvao, da svjedoči za Njega. Lađa na suhom bila je nešto izvanredno, ali upravo u tome bilo je njezino svjedočenje. Uz nju bi se trebali zaustaviti i zamisliti svi sunarodnjaci.
Mi smo pozvani tako graditi lađu našega kršćanstva, da se uz nju zaustave i zamisle naši sunarodnjaci. A u adventu još napose.

   
© Hrvatske katoličke zajednice Sindelfingen - Leonberg - Herrenberg