OPROŠTAJ OD SESTARA KLANJATELJICA KRVI KRISTOVE IZ SINDELFINGENA

U nedjelju, 16. srpnja 2017. godine u Hrvatskoj katoličkoj zajednici Sindelfingen bio je službeni oproštaj od sestara Klanjateljica Krvi Kristove koje su kroz 28 godina kao pastoralne suradnice djelovale u ovoj, nekada misiji, a sada zajednicama kao zaposlenice biskupije Rottenburg-Stuttgart (nakon ukidanja Hrvatske katoličke misije Sindelfingen od nje su nastale tri Hrvatske katoličke zajednice: Sindefingen, Leonberg i Herrenberg). Sestre su na poziv fra Ante Bilića, tadašnjeg voditelja Hrvatske katoličke misije došle 1. rujna 1989. godine u Sindelfingen, a sklopljeni Ugovor s biskupijom Rottenburg-Stuttgart prestaje vrijediti s 31. kolovozom 2017. godine te sestre odlaze iz Sindelfingena.

Euharistijsko je slavlje te nedjelje predslavio vlč. Ivica Komadina, delegat za Hrvatsku inozemnu pastvu u Njemačkoj, zajedno sa župnikom fra Ivicom Ercegom i vlč. Matom Puljićem, župnikom Janjine na Pelješcu. U homiliji je vlč. Ivica, između ostaloga, istaknuo plodan rad i mnogostruku djelatnost sestara u Hrvatskim katoličkim zajednicama kroz nepuna tri desetljeća. Zahvalio je sestrama za njihovu prisutnost i nesebično darivanje u mnogim djelatnostima misije, odnosno zajednica. Također je izrazio žaljenje zbog toga što je svake godine sve manje sestara u Hrvatskim katoličkim zajednicama i misijama te preporučio vjernicima da mole u tu nakanu. Svoju je homiliju završio riječima irskoga blagoslova kojega je pročitao iz pisma koji mu je uputio u ovoj prigodi vlč. Paul Hilderbrand, domkapitular biskupije Rottenburg-Stuttgart:

„Neka put bude uvijek ispred tebe.
Neka vjetar bude uvijek iza tebe.
Neka ti sunce grije lice
i kiša nek meko natapa tvoja polja.
Dok se opet ne sretnemo,
neka te Bog drži na dlanu svoje ruke.“

Pri kraju euharistijskog slavlja riječi zahvale u ime pastoralnih vijeća iz Sindelfingena, Leonberga i Herrenberga sestri Rozariji Ćurić i s. Mirjani Juranović, sadašnjim pastoralnim suradnicama uputio je Stjepan Cvitković, predsjednik pastoralnog vijeća u Sindelfingenu. Obje su sestre prigodnim riječima izrazile svoju zahvalnost Bogu i zajednicama u kojima su djelovale.

U ime sestara Klanjateljica Krvi Kristove s. Cecilija Milković, zamjenica regionalne poglavarice obratila se svima prisutnima podsjetivši, između ostaloga, i na imena sestara koje su kroz proteklo razdoblje od 28 godina živjele i radile u ovim zajednicama. To su s. Ancilla Vukoja, s. Bernardeta Tomić, s. Anđelka Šteko, s. Marija Marković, s. Marija Pranjić, s. Mara Matijević, s. Rozarija Ćurić, s. Bogoljuba Jurić, s. Emanuela Škarica i s. Mirjana Juranović. Sestra Cecilija zahvalila je Bogu za mogućnost djelovanja sestara u ovim zajednicama te zajednici vjernika i naravno njezinim prijašnjim voditeljima te sadašnjem župniku za suradnju i zajednički rad za dobro Hrvata koji su u Njemačkoj pronašli svoju novu domovinu. Posebno je stavila na srce potrebu molitve za nova duhovna zvanja u Crkvi.

Prigodnu je riječ uputio i župnik fra Ivica Erceg, zahvalivši sestrama za njihovu prisutnost i djelovanje, te vlč. Ivici Komadini za predvođenje euharistijskog slavlja. Fra Ivica je na kraju pozvao sve vjernike na prigodni domjenak u prostorije zajednice.

s. Mirjana Juranović

Liturgija dana

Pastoralni listic

Duhovna misao

3. korizmena nedjelja

Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.
Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: “Daj mi piti!” Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: “Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?”
Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: “Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.” Odvrati mu žena: “Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?”
Odgovori joj Isus: “Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji
u život vječni.” Kaže mu žena: “Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.” Nato joj on reče: “Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo.” Odgovori mu žena: “Nemam muža.” Kaže joj Isus: “Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ Pet si doista muževa imala,
a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.” Kaže mu žena: “Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.” A Isus joj reče: “Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu
u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.” Kaže mu žena: “Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik.
Kad on dođe, objavit će nam sve.” Kaže joj Isus: “Ja sam, ja koji s tobom govorim!” Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: “Što tražiš?” ili: “Što razgovaraš s njom?” Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: “Dođite da vidite čovjeka
koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?” Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. Učenici ga dotle nudili: “Učitelju, jedi!” A on im reče: “Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.”
Učenici se nato zapitkivahu: “Da mu nije tko donio jesti?” Kaže im Isus: “Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. Ne govorite li vi: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve?’
Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: ‘Jedan sije, drugi žanje.’ Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.” Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: “Kazao mi je sve što sam počinila.” Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: “Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.”
Iv 4,5-42