U nedjelju, 16. srpnja 2017. godine u Hrvatskoj katoličkoj zajednici Sindelfingen bio je službeni oproštaj od sestara Klanjateljica Krvi Kristove koje su kroz 28 godina kao pastoralne suradnice djelovale u ovoj, nekada misiji, a sada zajednicama kao zaposlenice biskupije Rottenburg-Stuttgart (nakon ukidanja Hrvatske katoličke misije Sindelfingen od nje su nastale tri Hrvatske katoličke zajednice: Sindefingen, Leonberg i Herrenberg). Sestre su na poziv fra Ante Bilića, tadašnjeg voditelja Hrvatske katoličke misije došle 1. rujna 1989. godine u Sindelfingen, a sklopljeni Ugovor s biskupijom Rottenburg-Stuttgart prestaje vrijediti s 31. kolovozom 2017. godine te sestre odlaze iz Sindelfingena.

Euharistijsko je slavlje te nedjelje predslavio vlč. Ivica Komadina, delegat za Hrvatsku inozemnu pastvu u Njemačkoj, zajedno sa župnikom fra Ivicom Ercegom i vlč. Matom Puljićem, župnikom Janjine na Pelješcu. U homiliji je vlč. Ivica, između ostaloga, istaknuo plodan rad i mnogostruku djelatnost sestara u Hrvatskim katoličkim zajednicama kroz nepuna tri desetljeća. Zahvalio je sestrama za njihovu prisutnost i nesebično darivanje u mnogim djelatnostima misije, odnosno zajednica. Također je izrazio žaljenje zbog toga što je svake godine sve manje sestara u Hrvatskim katoličkim zajednicama i misijama te preporučio vjernicima da mole u tu nakanu. Svoju je homiliju završio riječima irskoga blagoslova kojega je pročitao iz pisma koji mu je uputio u ovoj prigodi vlč. Paul Hilderbrand, domkapitular biskupije Rottenburg-Stuttgart: 

„Neka put bude uvijek ispred tebe.
Neka vjetar bude uvijek iza tebe.
Neka ti sunce grije lice
i kiša nek meko natapa tvoja polja.
Dok se opet ne sretnemo,
neka te Bog drži na dlanu svoje ruke.“

Pri kraju euharistijskog slavlja riječi zahvale u ime pastoralnih vijeća iz Sindelfingena, Leonberga i Herrenberga sestri Rozariji Ćurić i s. Mirjani Juranović, sadašnjim pastoralnim suradnicama uputio je Stjepan Cvitković, predsjednik pastoralnog vijeća u Sindelfingenu. Obje su sestre prigodnim riječima izrazile svoju zahvalnost Bogu i zajednicama u kojima su djelovale.

U ime sestara Klanjateljica Krvi Kristove s. Cecilija Milković, zamjenica regionalne poglavarice obratila se svima prisutnima podsjetivši, između ostaloga, i na imena sestara koje su kroz proteklo razdoblje od 28 godina živjele i radile u ovim zajednicama. To su s. Ancilla Vukoja, s. Bernardeta Tomić, s. Anđelka Šteko, s. Marija Marković, s. Marija Pranjić, s. Mara Matijević, s. Rozarija Ćurić, s. Bogoljuba Jurić, s. Emanuela Škarica i s. Mirjana Juranović. Sestra Cecilija zahvalila je Bogu za mogućnost djelovanja sestara u ovim zajednicama te zajednici vjernika i naravno njezinim prijašnjim voditeljima te sadašnjem župniku za suradnju i zajednički rad za dobro Hrvata koji su u Njemačkoj pronašli svoju novu domovinu. Posebno je stavila na srce potrebu molitve za nova duhovna zvanja u Crkvi.

Prigodnu je riječ uputio i župnik fra Ivica Erceg, zahvalivši sestrama za njihovu prisutnost i djelovanje, te vlč. Ivici Komadini za predvođenje euharistijskog slavlja. Fra Ivica je na kraju pozvao sve vjernike na prigodni domjenak u prostorije zajednice.

s. Mirjana Juranović

   

Liturgija dana  

   

Duhovna misao uz biblijska čitanja  

14. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdeset dvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ’Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.« »Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ (Lk 10, 1-10)

Evanđelje nas poziva na razmišljanje o učenicima koji nisu ni biskupi ni svećenici ni đakoni, a koje Isus šalje navještati Evanđelje opskrbljujući ih izvanrednom silom Duha. Žetva je velika poručuje Isus, problem je samo u tome da ljudi koji su željni Boga u navjestiteljima mogu prepoznati istinske Božje radnike. Stoga učenici moraju biti slobodni od svih materijalnih i društvenih veza koje bi ograničile njihovu evanđeosku slobodu. Sotona pada samo ako učenici poput Krista uspiju odbiti sotonske napasti robovanja bogatstvu, sebičnom užitku i vlasti.

   
© Hrvatske katoličke zajednice Sindelfingen - Leonberg - Herrenberg