OPROŠTAJ OD SESTARA KLANJATELJICA KRVI KRISTOVE IZ SINDELFINGENA

U nedjelju, 16. srpnja 2017. godine u Hrvatskoj katoličkoj zajednici Sindelfingen bio je službeni oproštaj od sestara Klanjateljica Krvi Kristove koje su kroz 28 godina kao pastoralne suradnice djelovale u ovoj, nekada misiji, a sada zajednicama kao zaposlenice biskupije Rottenburg-Stuttgart (nakon ukidanja Hrvatske katoličke misije Sindelfingen od nje su nastale tri Hrvatske katoličke zajednice: Sindefingen, Leonberg i Herrenberg). Sestre su na poziv fra Ante Bilića, tadašnjeg voditelja Hrvatske katoličke misije došle 1. rujna 1989. godine u Sindelfingen, a sklopljeni Ugovor s biskupijom Rottenburg-Stuttgart prestaje vrijediti s 31. kolovozom 2017. godine te sestre odlaze iz Sindelfingena.

Euharistijsko je slavlje te nedjelje predslavio vlč. Ivica Komadina, delegat za Hrvatsku inozemnu pastvu u Njemačkoj, zajedno sa župnikom fra Ivicom Ercegom i vlč. Matom Puljićem, župnikom Janjine na Pelješcu. U homiliji je vlč. Ivica, između ostaloga, istaknuo plodan rad i mnogostruku djelatnost sestara u Hrvatskim katoličkim zajednicama kroz nepuna tri desetljeća. Zahvalio je sestrama za njihovu prisutnost i nesebično darivanje u mnogim djelatnostima misije, odnosno zajednica. Također je izrazio žaljenje zbog toga što je svake godine sve manje sestara u Hrvatskim katoličkim zajednicama i misijama te preporučio vjernicima da mole u tu nakanu. Svoju je homiliju završio riječima irskoga blagoslova kojega je pročitao iz pisma koji mu je uputio u ovoj prigodi vlč. Paul Hilderbrand, domkapitular biskupije Rottenburg-Stuttgart:

„Neka put bude uvijek ispred tebe.
Neka vjetar bude uvijek iza tebe.
Neka ti sunce grije lice
i kiša nek meko natapa tvoja polja.
Dok se opet ne sretnemo,
neka te Bog drži na dlanu svoje ruke.“

Pri kraju euharistijskog slavlja riječi zahvale u ime pastoralnih vijeća iz Sindelfingena, Leonberga i Herrenberga sestri Rozariji Ćurić i s. Mirjani Juranović, sadašnjim pastoralnim suradnicama uputio je Stjepan Cvitković, predsjednik pastoralnog vijeća u Sindelfingenu. Obje su sestre prigodnim riječima izrazile svoju zahvalnost Bogu i zajednicama u kojima su djelovale.

U ime sestara Klanjateljica Krvi Kristove s. Cecilija Milković, zamjenica regionalne poglavarice obratila se svima prisutnima podsjetivši, između ostaloga, i na imena sestara koje su kroz proteklo razdoblje od 28 godina živjele i radile u ovim zajednicama. To su s. Ancilla Vukoja, s. Bernardeta Tomić, s. Anđelka Šteko, s. Marija Marković, s. Marija Pranjić, s. Mara Matijević, s. Rozarija Ćurić, s. Bogoljuba Jurić, s. Emanuela Škarica i s. Mirjana Juranović. Sestra Cecilija zahvalila je Bogu za mogućnost djelovanja sestara u ovim zajednicama te zajednici vjernika i naravno njezinim prijašnjim voditeljima te sadašnjem župniku za suradnju i zajednički rad za dobro Hrvata koji su u Njemačkoj pronašli svoju novu domovinu. Posebno je stavila na srce potrebu molitve za nova duhovna zvanja u Crkvi.

Prigodnu je riječ uputio i župnik fra Ivica Erceg, zahvalivši sestrama za njihovu prisutnost i djelovanje, te vlč. Ivici Komadini za predvođenje euharistijskog slavlja. Fra Ivica je na kraju pozvao sve vjernike na prigodni domjenak u prostorije zajednice.

s. Mirjana Juranović

Liturgija dana

Pastoralni listic

Duhovna misao

5. korizmena nedjelja

U ono vrijeme:
Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.
Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« Nato Isus sav potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
Iv 11,1-45

HRVATSKE KATOLIČKE ZAJEDNICE U STUTTGARTU I OKOLICI: