SUDJELOVANJE NA 28. BIBLIJSKOJ OLIMPIJADI

U organizaciji Hrvatskog dušobrižničkog ureda u Njemačkoj održana je u subotu 1. travnja 2017. godine u Heusenstamm-u kod Frankfurta, 28. po redu Biblijska olimpijada na kojoj je sudjelovala i grupa od pet mladih iz naših zajednica Sindelfingen i Herrenberg. O samom događaju jedna je od sudionica napisala tekst koji slijedi.

"Idete na olimpijadu!" bila je rečenica naše sestre Mirjane Juranović koja nas je sve zbunila i nasmijala u isto vrijeme. Na jednom od uobičajenih susreta mladih u našoj hrvatskoj katoličkoj zajednici u Sindelfingenu sestra nam je podijelila knjige "14 djela milosrđa" autora Tvrtka Beusa i naše treniranje umova je moglo započeti.

Sastajali smo se svake subote u 18 h u prostorima naše misije, čitali knjigu i tumačili gotovo svaku riječ. Sestra je svaki puta pripremala testove da provjeri naš napredak i našu spremnost, a svećenik fra Ivica Erceg je bio zadužen za sve čokolade, bombone i lizalice koje smo dobivali kao malu nagradu, odnosno motivaciju za daljnji trud. Nije bilo upitno hoćemo li svi iz grupe ići u Vukovar, tako da smo imali priliku s našom časnom otići i u Wangen-Stuttgart na duhovnu obnovu organiziranu posebno za mlade koji planiraju ići na Susret hrvatske katoličke mladeži. Tamo smo upoznali puno mladih ljudi koje smo nekoliko tjedana kasnije sreli na natjecanju. Dan prije tog natjecanja svi smo bili nervozni, prelistavali sve stranice knjige, prolazili kroz testove koje nam je mjesecima sastavljala sestra Mirjana, a ona nas je svojim porukama hrabrila i smirivala. Od trenutka kada je budilica zazvonila, 1. travnja 2017., moji su se dlanovi znojili od nervoze. Svi uplašeni jer nikada nismo prisustvovali na takvim natjecanjima, sjeli smo u kombi i počeli dogovarati što i kako. Časna je uzela knjigu u ruke i sve smo još toliko puta ponovili da je i nas vozač Dražen znao sve napamet! Na svako pitanje smo znali odgovor i znali smo da smo napokon spremni. Kada smo napokon stigli u Frankfurt imali smo organiziranu svetu misu u kojoj se osjetila duhovna radost i povezanost svih "konkurenata". Na natjecanju je bilo bezbroj ljudi, čak je i autor knjige sam bio prisutan! Natjecanje je napokon moglo započeti! Prvo je slijedio pismeni dio, zatim ručak te usmeni dio, a na samom kraju podjela nagrada i mala zabava. Svaka je grupa sjedila za svojim stolom i kada su testovi bili podijeljeni čuli su se samo preplašeni uzdasi, bilo je stvarno preteško! Izbezumljene doživljaje je smirio ručak za vrijeme kojega je naša časna bila zadužena za ispravljanje testova i prebrojavanje bodova. Kada se vratila nije rekla ni riječi, ali sam po njenom osmijehu mogla prepoznati da nismo baš zadnji na listi. Na kraju se ispostavilo da smo bili prvi! Bila sam zadužena za predstavljanje naše grupe na usmenom dijelu. Pitanja smo izvlačili, a komisija je brojala točne odgovore. Sa tri netočna odgovora zadobili smo peto mjesto. Naravno da sam tužna sto nismo bili bolji, ali vidjela sam koliko je cijela crkva ponosna na nas. Uz sestru Mirjanu Juranović naša zajednica nastavlja pisati povijest. Zahvaljujući njoj po prvi put sudjelovali smo Sara Šošić, Iva Petričević, Marko Vranješ, Dario Šošić i ja, Karolina Marić na natjecanju ovakve vrste! Nadam se da sve to neće ostati samo na povijesti već da ćemo dobiti priliku nastavljati pisati i budućnost.

Ti susreti su nešto najljepše što nam zajednica pruža jer osim učenja, pjevanja, smijeha, plesa i zabave pružaju upoznavanje mladih ljudi, Hrvata koji dijele istu nostalgiju prema domovini i žudnju za Kristom. Želim potaknuti svaku mladu dušu da se uključi u takve grupe, sigurno neće biti razočarana!

Karolina Marić

 

   

Liturgija dana  

   

Duhovna misao  

1. nedjelja došašća
Čovjek je biće koje uvijek nešto očekuje. Dijete očekuje, kada će postati velik, učenik očekuje, kada će završiti nauke, samac očekuje, kada će stupiti u brak, oženjeni očekuje dijete … Crkva nas u adventu odgaja u očekivanju Isusova dolaska: Bdite, jer ne znate, kada će doći Gospodin.
Za Noino vrijeme jeli su i pili, ženili se i udavale. To samo po sebi nije bilo ništa loše. I Noa je jeo i pio, bio je oženjen i imao je obitelj. Isus je s apostolima jeo i pio, a Sv. Pavao nam potvrđuje, da smo Gospodinovi, bilo da jedemo ili pijemo ili štogod drugo radimo. Razlika između Noe i suvremenika bila je u tome, što j je Noa gledao u budućnost, iščekujući Gospodinov dolazak. Zato je i načinio lađu. Podsmjehivali su mu se: Gradi lađu i to na suhom. Što će mu to? Nama nije potrebna takva lađa. Živimo iz dana u dan i uživamo ono, što nam donese trenutak. Suvišna nam je misao na Boga i ne mislimo o Njegovim zapovijedima.
Pokazalo se, da je Noa bio u pravu. Lađa koju je izgradio na suhom, spasila ga je, dok je sve ostalo odnio potop.
I mi također gradimo lađu na suhom. Ta lađa je naša vjera, naše pouzdanje u Gospodina i očekivanje Njegova dolaska. Naravno, da i mi za to vrijeme i jedemo i pijemo i u f našim crkvama nižu se vjenčanja. Međutim, to su za nas samo stajališta na putu, od kojih ni jedno nije konačno. Konačno stajalište bit će susret s Kristom. Svaki advent i svaki Božić priprava su i predokus onog posljednjeg adventa I Božića, kada ćemo se konačno susresti s Gospodinom u vječnosti.
Ovo očekivanje u vjeri i pouzdanju nije uvijek lako. Noa je osjećao, da je među svojima osamljen. To i mi osjećamo. Ali Noa je ustrajao. Znao je, da ga je Bog pozvao, da svjedoči za Njega. Lađa na suhom bila je nešto izvanredno, ali upravo u tome bilo je njezino svjedočenje. Uz nju bi se trebali zaustaviti i zamisliti svi sunarodnjaci.
Mi smo pozvani tako graditi lađu našega kršćanstva, da se uz nju zaustave i zamisle naši sunarodnjaci. A u adventu još napose.

   
© Hrvatske katoličke zajednice Sindelfingen - Leonberg - Herrenberg