Mlada misa fra Petra Komljenovića Sindelfingen 25.09.2016

Slavlje mlade mise fra Petra Komljenovića u HKZ Sindelfingen

U nedjelju, 25. rujna 2016. godine mladu je misu u Hrvatskoj katoličkoj zajednici u Sindelfingenu proslavio fra Petar Komljenović, član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja (Split). Fra Petar je rođen i odrastao u Sindelfingenu a njegovi roditelji Marija (Marinka) i Ivan rodom su iz Sanskog Mosta (BiH) gdje je fra Petar 31. srpnja slavio mladu misu.

Za Hrvatsku katoličku zajednicu Sindelfingen koja je osnovana 1970. godine fra Petar je prvo duhovno zvanje tako da je to slavlje bilo na ponos i radost cijeloj zajednici. Fra Petar je kao dječak i mladić sudjelovao u životu i radu te zajednice. Nakon studija teologije u Tübingenu odlučio je stupiti u redovničku zajednicu Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu čiji su članovi voditelji HKZ u Sindelfingenu od osnutka do danas. 

Euharistijsko slavlje započelo je svečanom procesijom uz glazbenu pratnju gradske glazbe grada Sindelfingena. U euharistijskom slavlju sudjelovalo je nekoliko svećenika i mladomisnikove subraće. Uz propovjednika Antu Akrapa bili su fra Zvonko Tolić, fra Frano Milanović-Litre, fra Ante Bilić, vlč. Horst Walther Petrov prijatelj sa studija teologije u Tübingenu, vlč. Joy Oravanamthadathil Choolur iz Indije i fra Ivica Erceg, voditelj HKZ Sindelfingen. Slavlju nakon svete mise pridružili su se vlč. Ivica Komadina, voditelj dušobrižničkog ureda u Frankfurtu, fra Ivan Škopljanac-Mačina, fra Jure Zebić, fra Mijo Šabić, fra Josip Kulović te fra Josip Bebić.

(Cijeli tekst i slike možete vidit OVDJE.)

 

   

Liturgija dana  

   

Duhovna misao  

1. nedjelja došašća
Čovjek je biće koje uvijek nešto očekuje. Dijete očekuje, kada će postati velik, učenik očekuje, kada će završiti nauke, samac očekuje, kada će stupiti u brak, oženjeni očekuje dijete … Crkva nas u adventu odgaja u očekivanju Isusova dolaska: Bdite, jer ne znate, kada će doći Gospodin.
Za Noino vrijeme jeli su i pili, ženili se i udavale. To samo po sebi nije bilo ništa loše. I Noa je jeo i pio, bio je oženjen i imao je obitelj. Isus je s apostolima jeo i pio, a Sv. Pavao nam potvrđuje, da smo Gospodinovi, bilo da jedemo ili pijemo ili štogod drugo radimo. Razlika između Noe i suvremenika bila je u tome, što j je Noa gledao u budućnost, iščekujući Gospodinov dolazak. Zato je i načinio lađu. Podsmjehivali su mu se: Gradi lađu i to na suhom. Što će mu to? Nama nije potrebna takva lađa. Živimo iz dana u dan i uživamo ono, što nam donese trenutak. Suvišna nam je misao na Boga i ne mislimo o Njegovim zapovijedima.
Pokazalo se, da je Noa bio u pravu. Lađa koju je izgradio na suhom, spasila ga je, dok je sve ostalo odnio potop.
I mi također gradimo lađu na suhom. Ta lađa je naša vjera, naše pouzdanje u Gospodina i očekivanje Njegova dolaska. Naravno, da i mi za to vrijeme i jedemo i pijemo i u f našim crkvama nižu se vjenčanja. Međutim, to su za nas samo stajališta na putu, od kojih ni jedno nije konačno. Konačno stajalište bit će susret s Kristom. Svaki advent i svaki Božić priprava su i predokus onog posljednjeg adventa I Božića, kada ćemo se konačno susresti s Gospodinom u vječnosti.
Ovo očekivanje u vjeri i pouzdanju nije uvijek lako. Noa je osjećao, da je među svojima osamljen. To i mi osjećamo. Ali Noa je ustrajao. Znao je, da ga je Bog pozvao, da svjedoči za Njega. Lađa na suhom bila je nešto izvanredno, ali upravo u tome bilo je njezino svjedočenje. Uz nju bi se trebali zaustaviti i zamisliti svi sunarodnjaci.
Mi smo pozvani tako graditi lađu našega kršćanstva, da se uz nju zaustave i zamisle naši sunarodnjaci. A u adventu još napose.

   
   

Facebook  

   

Korisni linkovi  

   
© Hrvatske katoličke zajednice Sindelfingen - Leonberg - Herrenberg