Proslava Majčinog dana u Sindelfingenu

U nedjelju, 8. svibnja 2016., svečanim  misnim slavljem, koje je predvodio župnik fra Ivica Erceg i blagoslovio sliku GOSPE VELIKOG HRVATSKOG KRSNOG ZAVJETA, pod čijom je zaštitom HKZ Sindelfingen, proslavili smo Majčin dan. Nakon misnog slavlja bio je prigodni program u crkvi i dvorištu. U programu su sudjelovali djeca i mladi Hrvatske katoličke zajednice Sindelfingen, dječji zbor, folkloraši i tamburaši Matije Gubca. Programom je izrečen trostruki hvalospjev i zahvalnost Majci Mariji, majci Domovini i majci koja nas je rodila. Pjesmom zahvale mami i tati završen je program, a dječje ručice marljivo su pohitile i svojim dragim mamama podijelile ruže kao znak svoje ljubavi i zahvalnosti za sve ono što majke za njih čine. Jedno veliko hvala s. Rozariji Ćurić  pod čijim se budnim okom  sve odvijalo. Nakon prigodnog programa u dvorištu zajednice pripremljen je domijenak, a veselo druženje nastavilo se uz pjesmu i ples. 

Marija Barić

 

 

   

Liturgija dana  

   

Duhovna misao  

1. nedjelja došašća
Čovjek je biće koje uvijek nešto očekuje. Dijete očekuje, kada će postati velik, učenik očekuje, kada će završiti nauke, samac očekuje, kada će stupiti u brak, oženjeni očekuje dijete … Crkva nas u adventu odgaja u očekivanju Isusova dolaska: Bdite, jer ne znate, kada će doći Gospodin.
Za Noino vrijeme jeli su i pili, ženili se i udavale. To samo po sebi nije bilo ništa loše. I Noa je jeo i pio, bio je oženjen i imao je obitelj. Isus je s apostolima jeo i pio, a Sv. Pavao nam potvrđuje, da smo Gospodinovi, bilo da jedemo ili pijemo ili štogod drugo radimo. Razlika između Noe i suvremenika bila je u tome, što j je Noa gledao u budućnost, iščekujući Gospodinov dolazak. Zato je i načinio lađu. Podsmjehivali su mu se: Gradi lađu i to na suhom. Što će mu to? Nama nije potrebna takva lađa. Živimo iz dana u dan i uživamo ono, što nam donese trenutak. Suvišna nam je misao na Boga i ne mislimo o Njegovim zapovijedima.
Pokazalo se, da je Noa bio u pravu. Lađa koju je izgradio na suhom, spasila ga je, dok je sve ostalo odnio potop.
I mi također gradimo lađu na suhom. Ta lađa je naša vjera, naše pouzdanje u Gospodina i očekivanje Njegova dolaska. Naravno, da i mi za to vrijeme i jedemo i pijemo i u f našim crkvama nižu se vjenčanja. Međutim, to su za nas samo stajališta na putu, od kojih ni jedno nije konačno. Konačno stajalište bit će susret s Kristom. Svaki advent i svaki Božić priprava su i predokus onog posljednjeg adventa I Božića, kada ćemo se konačno susresti s Gospodinom u vječnosti.
Ovo očekivanje u vjeri i pouzdanju nije uvijek lako. Noa je osjećao, da je među svojima osamljen. To i mi osjećamo. Ali Noa je ustrajao. Znao je, da ga je Bog pozvao, da svjedoči za Njega. Lađa na suhom bila je nešto izvanredno, ali upravo u tome bilo je njezino svjedočenje. Uz nju bi se trebali zaustaviti i zamisliti svi sunarodnjaci.
Mi smo pozvani tako graditi lađu našega kršćanstva, da se uz nju zaustave i zamisle naši sunarodnjaci. A u adventu još napose.

   
© Hrvatske katoličke zajednice Sindelfingen - Leonberg - Herrenberg