Pratili smo Isusa na putu u Jeruzalem; čitali biblijske tekstove,  radosne poklike naroda na CVJETNICU, događaje VELIKOG ČETVRTKA i  VELIKOG PETKA koji je završio Isusovom smrću na križu. To su teški i bolni događaji ali se kroz njih nazire zraka svjetla, pobjeda nad tamom zla, nazire se USKRS, SVETKOVINA ŽIVOTA.

Za Uskrs se pripremamo kroz 40 dana korizme. Kako smo se mi ove godine pripremali za Uskrs prepisat ćemo ponešto iz naših bilježnica.

  • U kući imamo križ koji nas podsjeća na sve što je Isus učinio za naše spasenje.
  • Redovito sam išla na misu i vjeronauk.
  • Ponekad sam se odrekla nečega što volim. 
  • Bila sam marljiva u školi pa su moji roditelji radosni.
  • Pomagao sam sestri u učenju.
  • Nekoliko puta sam napustio igru i pomagao starijima, čuvao mlađeg brata i sestru.
  • Pomagala sam mami u kućnim poslovima.
  • Dva dana sam postila sa svojom obitelji.
  • Nakon svađe s bratom prva sam se pomirila.
  • Ići ću na ispovijed da se oslobodim grijeha.

Zajedno smo razgovarali o našim hrvatskim običajima za Uskrs.

  • Na Cvjetnicu u crkvu nosimo maslinove grančice i drugo cvijeće na blagoslov.
  • Umivamo se u ljubičicama.
  • Za Uskrs bojimo jaja kojima se na Uskrs tucamo.
  • U subotu u našoj obitelji pripremamo jela za blagoslov. Taj dan postimo.
  • Na večer idemo na misu i nosimo košaru s jelom na blagoslov. 
  • Na Uskrs jedemo blagoslovljena jela i cijela obitelj zajedno slavi. Mi djeca dobivamo darove koje nam donese zeko…
  • Na vjeronauku smo zajedno slavili Uskrs, pjevali, crtali, pisali i uživali u raznim slasticama koje su napravile naše mame. Neke smo dobili na poklon. Svima velika HVALA!

Sretan Uskrs svima od vjeroucenika iz Leonberga 

Tekstove odabrale i priredile: Marie Galešić i Sandra Kuliš, 6. Razred, 

uz pomoć vjeroučiteljice  s. Rozarije

 

   

Liturgija dana  

   

Duhovna misao  

1. nedjelja došašća
Čovjek je biće koje uvijek nešto očekuje. Dijete očekuje, kada će postati velik, učenik očekuje, kada će završiti nauke, samac očekuje, kada će stupiti u brak, oženjeni očekuje dijete … Crkva nas u adventu odgaja u očekivanju Isusova dolaska: Bdite, jer ne znate, kada će doći Gospodin.
Za Noino vrijeme jeli su i pili, ženili se i udavale. To samo po sebi nije bilo ništa loše. I Noa je jeo i pio, bio je oženjen i imao je obitelj. Isus je s apostolima jeo i pio, a Sv. Pavao nam potvrđuje, da smo Gospodinovi, bilo da jedemo ili pijemo ili štogod drugo radimo. Razlika između Noe i suvremenika bila je u tome, što j je Noa gledao u budućnost, iščekujući Gospodinov dolazak. Zato je i načinio lađu. Podsmjehivali su mu se: Gradi lađu i to na suhom. Što će mu to? Nama nije potrebna takva lađa. Živimo iz dana u dan i uživamo ono, što nam donese trenutak. Suvišna nam je misao na Boga i ne mislimo o Njegovim zapovijedima.
Pokazalo se, da je Noa bio u pravu. Lađa koju je izgradio na suhom, spasila ga je, dok je sve ostalo odnio potop.
I mi također gradimo lađu na suhom. Ta lađa je naša vjera, naše pouzdanje u Gospodina i očekivanje Njegova dolaska. Naravno, da i mi za to vrijeme i jedemo i pijemo i u f našim crkvama nižu se vjenčanja. Međutim, to su za nas samo stajališta na putu, od kojih ni jedno nije konačno. Konačno stajalište bit će susret s Kristom. Svaki advent i svaki Božić priprava su i predokus onog posljednjeg adventa I Božića, kada ćemo se konačno susresti s Gospodinom u vječnosti.
Ovo očekivanje u vjeri i pouzdanju nije uvijek lako. Noa je osjećao, da je među svojima osamljen. To i mi osjećamo. Ali Noa je ustrajao. Znao je, da ga je Bog pozvao, da svjedoči za Njega. Lađa na suhom bila je nešto izvanredno, ali upravo u tome bilo je njezino svjedočenje. Uz nju bi se trebali zaustaviti i zamisliti svi sunarodnjaci.
Mi smo pozvani tako graditi lađu našega kršćanstva, da se uz nju zaustave i zamisle naši sunarodnjaci. A u adventu još napose.

   
© Hrvatske katoličke zajednice Sindelfingen - Leonberg - Herrenberg