16. 12. 2015. zadnji sat vjeronauka u ovoj godini s učenicima u Leonbergu bio je zanimljiv, ispunjen različitim i veselim sadržajem.
Susret je počeo ponavljanjem biblijskih sadržaja o Isusovu rođenju. Djeca su se natjecala tko više zna i tko će više reći... U domaćim zadaćama su puno toga napisali...
Razgovor se nastavio o božićnim običajima u obitelji i mjestima u Domovini iz kojih potječu ova djeca. Taj razgovor je tekao vrlo živo i radosno... Zatim su znatiželjno i pažljivo slušali odrasle, koji su sudjelovali u susretu, o proslavi Božića u njihovu djetinjsrvu. Posebno im se svidjela priča kako i čime se kitio bor u obiteljima. Bili su to bomboni, orasi, kolačići, tjestenina, šišarice, zvjezdice i srca od papira... sve iz kućne radinosti. Neizostavno sijanje pšenice itd.
Uz pjesme malom Isusu, kolače i sokove susret je završen međusobnim čestitanjem jer većina odlazi za blagdane u Domovinu.
Čestitku svim članovima naših zajednica, na čelu sa fra Ivicom, u ime grupe napisala je Ružica Knežević, 2. razred.

"NEKA NOVOROĐENI ISUS BLAGOSLOVI, ŠTITI I ČUVA NAŠE ZAJEDNICE; LEONBERG, SINDELFINGEN, BOBLINGEN I HERRENBERG. SVIMA SRETAN BOŽIĆ I NOVA GODINA."

Nekoliko izvadaka iz njihove domaće zadaće:
  • U našoj obitelji najvažniji blagdan je Božić. Tada svi zajedno uz pjesmu, veselje i molitvu čekamo Badnjak kako bi okitili bor i pripravili darove za naše najdraže...Pečemo božićni kruh na koji polažemo sjemenke za plodnu godinu, unosimo pod bor pšenicu te se svi zajedno molimo i zahvaljujemo Bogu za sve što čini za nas... Nika i Lana Barić 
  • Ja se vaselim Božiću jer se tada rodio Isus. Veselim se jer ću ići na misu i vidjeti jaslice i malog Isusa. I mi ćemo kitit bor...Posebno me veseli što će moja cijela obitelj biti na okupu. Anto Knežević
  • Dragi mali Isuse, čuo sam o tebi puno. Svake godine slavimo tvoj rođendan. Čuo sam da ti za svoj rođendan donosiš darove svakom ko jr dobar. I ja sam se trudio biti dovoljno dobar da i meni doneseš bilo kakav poklon za Božić. Veliki pozdrav od Luke.
  • Rođenje malog Isusa u Betlehemu u jaslicama svakom vjerniku donosi radost, a svakoj obitelji mir i sreću. Isus je došao na ovaj svijet da nas spasi od zla... Filip Blažević
  • Na Božić slavimo Isusovo rođenje. Rodio se u obitelji zato je Božić blagdan obitelji. To je dan radosti, mira, ljubavi i darivanja u svakoj obitelji. To je najradosniji blagdan KATOLIČKE CRKVE. Anđela, 4. razred


 

   

Liturgija dana  

   

Duhovna misao  

1. nedjelja došašća
Čovjek je biće koje uvijek nešto očekuje. Dijete očekuje, kada će postati velik, učenik očekuje, kada će završiti nauke, samac očekuje, kada će stupiti u brak, oženjeni očekuje dijete … Crkva nas u adventu odgaja u očekivanju Isusova dolaska: Bdite, jer ne znate, kada će doći Gospodin.
Za Noino vrijeme jeli su i pili, ženili se i udavale. To samo po sebi nije bilo ništa loše. I Noa je jeo i pio, bio je oženjen i imao je obitelj. Isus je s apostolima jeo i pio, a Sv. Pavao nam potvrđuje, da smo Gospodinovi, bilo da jedemo ili pijemo ili štogod drugo radimo. Razlika između Noe i suvremenika bila je u tome, što j je Noa gledao u budućnost, iščekujući Gospodinov dolazak. Zato je i načinio lađu. Podsmjehivali su mu se: Gradi lađu i to na suhom. Što će mu to? Nama nije potrebna takva lađa. Živimo iz dana u dan i uživamo ono, što nam donese trenutak. Suvišna nam je misao na Boga i ne mislimo o Njegovim zapovijedima.
Pokazalo se, da je Noa bio u pravu. Lađa koju je izgradio na suhom, spasila ga je, dok je sve ostalo odnio potop.
I mi također gradimo lađu na suhom. Ta lađa je naša vjera, naše pouzdanje u Gospodina i očekivanje Njegova dolaska. Naravno, da i mi za to vrijeme i jedemo i pijemo i u f našim crkvama nižu se vjenčanja. Međutim, to su za nas samo stajališta na putu, od kojih ni jedno nije konačno. Konačno stajalište bit će susret s Kristom. Svaki advent i svaki Božić priprava su i predokus onog posljednjeg adventa I Božića, kada ćemo se konačno susresti s Gospodinom u vječnosti.
Ovo očekivanje u vjeri i pouzdanju nije uvijek lako. Noa je osjećao, da je među svojima osamljen. To i mi osjećamo. Ali Noa je ustrajao. Znao je, da ga je Bog pozvao, da svjedoči za Njega. Lađa na suhom bila je nešto izvanredno, ali upravo u tome bilo je njezino svjedočenje. Uz nju bi se trebali zaustaviti i zamisliti svi sunarodnjaci.
Mi smo pozvani tako graditi lađu našega kršćanstva, da se uz nju zaustave i zamisle naši sunarodnjaci. A u adventu još napose.

   
© Hrvatske katoličke zajednice Sindelfingen - Leonberg - Herrenberg