Naš fra Petar Komljenović zaređen za svećenika

Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić predvodio je u subotu, 25. lipnja 2016. u splitskoj konkatedralnoj crkvi sv. Petra, svečano euharistijsko slavlje za vrijeme kojega je za prezbitere zaredio petoricu đakona. Na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije zaređeni su don Ante Gabrilo (iz župe sv. Jakova – Dicmo) i don Ante Kelava (iz župe Gospe od Anđela – Trogir), a na naslov Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Ante Bešlić (iz župe Gospe Sinjske - Sinj), fra Dujo Jukić (iz župe sv. Luke – Otok) i fra Petar Komljenović (iz župe Presvetog Trojstva – Hrvatska katolička zajednica, Sindelfingen, Njemačka).

U prigodnoj homiliji nadbiskup se osvrnuo na Isusove riječi 'Vi ste sol zemlje i svjetlo svijeta' i rekao da Krist svakom čovjeku želi otkriti naš temeljni identitet - da smo sinovi svjetla, Božja djeca, braća i sestre. On je izvor tog svjetla i želi da na tom izvoru svi zapalimo svoje životne svjetiljke. „Vi ste, dragi mladomisnici, svjetiljke svoga života zapalili na tom izvoru, njegovali ste tu vatru i svojom dobrotom, iskrenošću i otvorenošću nadolijevali ste ulje u uljanice. Gospodin sada želi preko vas biti prisutan u današnjem svijetu i osvjetljavati ga, preko vašeg svjedočenja unositi u živote ljudi smisao i nadu, povjeriti vam sakramente da vi i drugi rastete u tom identitetu soli zemlje i svjetla svijeta“, istaknuo je. Okupljene vjernike pozvao je na molitvu za ovogodišnje ređenike i sve svećenike, kako bi im Boga dao snage biti prorocima svoga milosrđa. Nadbiskup je pojasnio da su oni svećenici po redu Melkisedekovu, svećenici po milosti Božjoj, koji taj dar svećenstva nisu zaslužili ni podrijetlom ni sposobnošću. Pozvao ih je da milosrđe Božje koje su doživjeli u svom životu ne zadrže za sebe, već ga prosljeđuju bližnjima i u punini žive riječi koje će čuti pri ređenju: 'Primi darove što ih sveti narod prinosi Bogu. Budi svjestan onoga što radiš. U djelo provedi ono što obavljaš i život svoj suobličuj otajstvu križa Gospodnjega'. Ustvrdio je da je u tim riječima dodirnut identitet svećenika. „Bog vas želi obilježiti snagom Duha Svetoga i uključiti u stvarnost svoga milosrđa. Znakovito je da ste ređenici upravo u izvanrednom jubileju Božjeg milosrđa. Radosno i otvorena srca približite se Kristu, Velikom svećeniku. On neka vas snagom svoga Duha učini sakramentom svoga svećenstva na radost vaše obitelji, cijele Crkve i naše domovine  Hrvatske. Budite svima blagoslov, svjetlo i sol koja nam je potrebna“, zaključio je mons. Barišić.

Nakon homilije uslijedio je središnji čin ređenja, polaganje ruku i posvetna molitva. U nastavku euharistijskog slavlja mladomisnici su se pridružili nadbiskupu za stolom Gospodnjim. Nakon popričesne molitve i himna „Tebe, Boga hvalimo“ okupljenima se, u ime Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja obratio provincijal fra Joško Kodžoman koji je istaknuo kako na današnji dan slavimo dar Božjeg poziva i ljudskog odaziva. Obraćajući se novozaređenim svećenicima rekao je da vjeruje da će biti iskreni i predani služitelji i slavitelji sakramenata i svih otajstava vjere, uvijek odani Crkvi. „Neka vas sam Krist pouči i nadahne kako biti vjeran i vjerodostojan u naviještanju Radosne vijesti. Neka vam pomogne u nastojanju da svojim ljudskim i profesionalnim karizmama obogatite vjernike s kojima budete radili“. Provincijal je naglasio kako se preko njih Bog želi proslaviti u današnjem svijetu, proglasiti istinu i ostaviti duboki trag ljubavi u svim ljudima. „Neka vas Gospodin blagoslovi mirom, prati savjetom i mudrošću koju ćete crpsti kroz molitvu i neka vam podari sve potrebne milosti kako bi uvijek ostali njegovi i bili radosni u svojoj svećeničkoj službi“, zaključio je provincijal.

Misno slavlje pjesmom je uveličao župni mješoviti zbor. Obiteljsko i prijateljsko druženje nastavilo se zajedničkim blagovanjem. (Izvor: www.franjevci-split.hr)

 

 

 

   

Liturgija dana  

   

Duhovna misao  

1. nedjelja došašća
Čovjek je biće koje uvijek nešto očekuje. Dijete očekuje, kada će postati velik, učenik očekuje, kada će završiti nauke, samac očekuje, kada će stupiti u brak, oženjeni očekuje dijete … Crkva nas u adventu odgaja u očekivanju Isusova dolaska: Bdite, jer ne znate, kada će doći Gospodin.
Za Noino vrijeme jeli su i pili, ženili se i udavale. To samo po sebi nije bilo ništa loše. I Noa je jeo i pio, bio je oženjen i imao je obitelj. Isus je s apostolima jeo i pio, a Sv. Pavao nam potvrđuje, da smo Gospodinovi, bilo da jedemo ili pijemo ili štogod drugo radimo. Razlika između Noe i suvremenika bila je u tome, što j je Noa gledao u budućnost, iščekujući Gospodinov dolazak. Zato je i načinio lađu. Podsmjehivali su mu se: Gradi lađu i to na suhom. Što će mu to? Nama nije potrebna takva lađa. Živimo iz dana u dan i uživamo ono, što nam donese trenutak. Suvišna nam je misao na Boga i ne mislimo o Njegovim zapovijedima.
Pokazalo se, da je Noa bio u pravu. Lađa koju je izgradio na suhom, spasila ga je, dok je sve ostalo odnio potop.
I mi također gradimo lađu na suhom. Ta lađa je naša vjera, naše pouzdanje u Gospodina i očekivanje Njegova dolaska. Naravno, da i mi za to vrijeme i jedemo i pijemo i u f našim crkvama nižu se vjenčanja. Međutim, to su za nas samo stajališta na putu, od kojih ni jedno nije konačno. Konačno stajalište bit će susret s Kristom. Svaki advent i svaki Božić priprava su i predokus onog posljednjeg adventa I Božića, kada ćemo se konačno susresti s Gospodinom u vječnosti.
Ovo očekivanje u vjeri i pouzdanju nije uvijek lako. Noa je osjećao, da je među svojima osamljen. To i mi osjećamo. Ali Noa je ustrajao. Znao je, da ga je Bog pozvao, da svjedoči za Njega. Lađa na suhom bila je nešto izvanredno, ali upravo u tome bilo je njezino svjedočenje. Uz nju bi se trebali zaustaviti i zamisliti svi sunarodnjaci.
Mi smo pozvani tako graditi lađu našega kršćanstva, da se uz nju zaustave i zamisle naši sunarodnjaci. A u adventu još napose.

   
© Hrvatske katoličke zajednice Sindelfingen - Leonberg - Herrenberg