Naš fra Petar Komljenović zaređen za svećenika

Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić predvodio je u subotu, 25. lipnja 2016. u splitskoj konkatedralnoj crkvi sv. Petra, svečano euharistijsko slavlje za vrijeme kojega je za prezbitere zaredio petoricu đakona. Na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije zaređeni su don Ante Gabrilo (iz župe sv. Jakova – Dicmo) i don Ante Kelava (iz župe Gospe od Anđela – Trogir), a na naslov Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Ante Bešlić (iz župe Gospe Sinjske - Sinj), fra Dujo Jukić (iz župe sv. Luke – Otok) i fra Petar Komljenović (iz župe Presvetog Trojstva – Hrvatska katolička zajednica, Sindelfingen, Njemačka).

U prigodnoj homiliji nadbiskup se osvrnuo na Isusove riječi 'Vi ste sol zemlje i svjetlo svijeta' i rekao da Krist svakom čovjeku želi otkriti naš temeljni identitet - da smo sinovi svjetla, Božja djeca, braća i sestre. On je izvor tog svjetla i želi da na tom izvoru svi zapalimo svoje životne svjetiljke. „Vi ste, dragi mladomisnici, svjetiljke svoga života zapalili na tom izvoru, njegovali ste tu vatru i svojom dobrotom, iskrenošću i otvorenošću nadolijevali ste ulje u uljanice. Gospodin sada želi preko vas biti prisutan u današnjem svijetu i osvjetljavati ga, preko vašeg svjedočenja unositi u živote ljudi smisao i nadu, povjeriti vam sakramente da vi i drugi rastete u tom identitetu soli zemlje i svjetla svijeta“, istaknuo je. Okupljene vjernike pozvao je na molitvu za ovogodišnje ređenike i sve svećenike, kako bi im Boga dao snage biti prorocima svoga milosrđa. Nadbiskup je pojasnio da su oni svećenici po redu Melkisedekovu, svećenici po milosti Božjoj, koji taj dar svećenstva nisu zaslužili ni podrijetlom ni sposobnošću. Pozvao ih je da milosrđe Božje koje su doživjeli u svom životu ne zadrže za sebe, već ga prosljeđuju bližnjima i u punini žive riječi koje će čuti pri ređenju: 'Primi darove što ih sveti narod prinosi Bogu. Budi svjestan onoga što radiš. U djelo provedi ono što obavljaš i život svoj suobličuj otajstvu križa Gospodnjega'. Ustvrdio je da je u tim riječima dodirnut identitet svećenika. „Bog vas želi obilježiti snagom Duha Svetoga i uključiti u stvarnost svoga milosrđa. Znakovito je da ste ređenici upravo u izvanrednom jubileju Božjeg milosrđa. Radosno i otvorena srca približite se Kristu, Velikom svećeniku. On neka vas snagom svoga Duha učini sakramentom svoga svećenstva na radost vaše obitelji, cijele Crkve i naše domovine Hrvatske. Budite svima blagoslov, svjetlo i sol koja nam je potrebna“, zaključio je mons. Barišić.

Nakon homilije uslijedio je središnji čin ređenja, polaganje ruku i posvetna molitva. U nastavku euharistijskog slavlja mladomisnici su se pridružili nadbiskupu za stolom Gospodnjim. Nakon popričesne molitve i himna „Tebe, Boga hvalimo“ okupljenima se, u ime Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja obratio provincijal fra Joško Kodžoman koji je istaknuo kako na današnji dan slavimo dar Božjeg poziva i ljudskog odaziva. Obraćajući se novozaređenim svećenicima rekao je da vjeruje da će biti iskreni i predani služitelji i slavitelji sakramenata i svih otajstava vjere, uvijek odani Crkvi. „Neka vas sam Krist pouči i nadahne kako biti vjeran i vjerodostojan u naviještanju Radosne vijesti. Neka vam pomogne u nastojanju da svojim ljudskim i profesionalnim karizmama obogatite vjernike s kojima budete radili“. Provincijal je naglasio kako se preko njih Bog želi proslaviti u današnjem svijetu, proglasiti istinu i ostaviti duboki trag ljubavi u svim ljudima. „Neka vas Gospodin blagoslovi mirom, prati savjetom i mudrošću koju ćete crpsti kroz molitvu i neka vam podari sve potrebne milosti kako bi uvijek ostali njegovi i bili radosni u svojoj svećeničkoj službi“, zaključio je provincijal.

Misno slavlje pjesmom je uveličao župni mješoviti zbor. Obiteljsko i prijateljsko druženje nastavilo se zajedničkim blagovanjem. (Izvor: www.franjevci-split.hr)

Liturgija dana

Pastoralni listic

Duhovna misao

3. korizmena nedjelja

Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.
Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: “Daj mi piti!” Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: “Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?”
Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: “Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.” Odvrati mu žena: “Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?”
Odgovori joj Isus: “Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji
u život vječni.” Kaže mu žena: “Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.” Nato joj on reče: “Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo.” Odgovori mu žena: “Nemam muža.” Kaže joj Isus: “Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ Pet si doista muževa imala,
a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.” Kaže mu žena: “Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.” A Isus joj reče: “Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu
u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.” Kaže mu žena: “Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik.
Kad on dođe, objavit će nam sve.” Kaže joj Isus: “Ja sam, ja koji s tobom govorim!” Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: “Što tražiš?” ili: “Što razgovaraš s njom?” Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: “Dođite da vidite čovjeka
koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?” Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. Učenici ga dotle nudili: “Učitelju, jedi!” A on im reče: “Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.”
Učenici se nato zapitkivahu: “Da mu nije tko donio jesti?” Kaže im Isus: “Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. Ne govorite li vi: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve?’
Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: ‘Jedan sije, drugi žanje.’ Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.” Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: “Kazao mi je sve što sam počinila.” Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: “Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.”
Iv 4,5-42