fra Petar Komljenović zaređen za đakona

fra Petar Komljenovic

Na svetkovinu Krista Kralja, u nedjelju 22. studenoga u 10 sati u katedrali Sv. Dujma u Splitu, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić zaredio je za đakone šestoricu bogoslova. Među njima je i naš župljanin fra Petar Komljenović. Fra Petar je rođen i odrastao u Sindelfingenu 26.01.1980. godine. Sin je Ivana i Marije r. Kaurinović. Roditelji mu potječu iz mjesta Poljak, župa Sanski Most u Bosni i Hercegovini. Otac Ivan preminuo je 1995. godine. Fra Petar krajem 2010. godine odlazi u Franjevačku provinciju Presvetog Otkupitelja – Split sa željom da postane franjevac i svećenik. Svečane zavjete položio je 02.10.2015. u Splitu. Od ustanovljenja Hrvatske katoličke misije Sindelfingen fra Petar je prvo duhovno zvanje s toga područja. Dok fra Petru čestitamo, molimo Boga da ustraje na svom putu i da zajedno s njime proslavimo slavlje svećeničkog ređenja koje bi trebalo biti na ljeto 2016. godine.

Saborski dokument Lumen gentium 29 određuje zadaće đakona: Služba je đakona, kako mu odredi nadležna vlast, svečano dijeliti krštenje, čuvati i dijeliti euharistiju, u ime Crkve prisustvovati ženidbi i blagoslivljati je, nositi popudbinu umirućima, čitati vjernicima Sveto pismo, poučavati i poticati narod, predvoditi bogoslužje i molitvu vjernika, dijeliti blagoslovine, voditi obred sprovoda i pokopa; posvećeni su dužnostima kršćanske ljubavi i pomaganja...

Liturgija dana

Pastoralni listic

Duhovna misao

15. nedjelja kroz godinu

Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: »Gle, iziđe sijač sijati I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. Tko ima uši, neka čuje!« I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli
Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«
Mt 13,1-23

HRVATSKE KATOLIČKE ZAJEDNICE U STUTTGARTU I OKOLICI: