fra Petar Komljenović zaređen za đakona

fra Petar Komljenovic

Na svetkovinu Krista Kralja, u nedjelju 22. studenoga u 10 sati u katedrali Sv. Dujma u Splitu, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić zaredio je za đakone šestoricu bogoslova. Među njima je i naš župljanin fra Petar Komljenović. Fra Petar je rođen i odrastao u Sindelfingenu 26.01.1980. godine. Sin je Ivana i Marije r. Kaurinović. Roditelji mu potječu iz mjesta Poljak, župa Sanski Most u Bosni i Hercegovini. Otac Ivan preminuo je 1995. godine. Fra Petar krajem 2010. godine odlazi u Franjevačku provinciju Presvetog Otkupitelja – Split sa željom da postane franjevac i svećenik. Svečane zavjete položio je 02.10.2015. u Splitu. Od ustanovljenja Hrvatske katoličke misije Sindelfingen fra Petar je prvo duhovno zvanje s toga područja. Dok fra Petru čestitamo, molimo Boga da ustraje na svom putu i da zajedno s njime proslavimo slavlje svećeničkog ređenja koje bi trebalo biti na ljeto 2016. godine.

Saborski dokument Lumen gentium 29 određuje zadaće đakona: Služba je đakona, kako mu odredi nadležna vlast, svečano dijeliti krštenje, čuvati i dijeliti euharistiju, u ime Crkve prisustvovati ženidbi i blagoslivljati je, nositi popudbinu umirućima, čitati vjernicima Sveto pismo, poučavati i poticati narod, predvoditi bogoslužje i molitvu vjernika, dijeliti blagoslovine, voditi obred sprovoda i pokopa; posvećeni su dužnostima kršćanske ljubavi i pomaganja...

Liturgija dana

Pastoralni listic

Duhovna misao

26. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.
Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ’Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ’Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’
Nato će bogataš: ’Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’
Kaže Abraham: ’Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ’O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ’Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«
Lk 16,19-31