Sestra Rozarija
BOŽIĆ I GODINA MILOSTI GOSPODNJE
U zajednici s cijelom Crkvom ušli smo u GODINU MILOSTI GOSPODNJE. Dolaskom Sina Božjega na zemlju, u povijesnom času, kad se „ ispunilo vrijeme“ bio je neshvatljiv događaj i izraz Božje ljubavi i milosrđa prema ljudima. Božji Sin je došao među nas da dijeli našu sudbinu i postane nam sličan u svemu, osim u grijehu. To je BOŽIĆ!
Tu stvarnost koja nadilazi mogućnost ljudske spoznaje, svake godine nanovo razmatramo i doživljavamo, slušajući biblijske izvještaje i pjevajući naše divne božićne pjesme u kojima se zrcali ljubav i sva poruka Božića.
Kada je Isus želio posvjedočiti ljudima beskrajno Božje milosrđe, ispričao im je prispodobu o Izgubljenom i nađenom sinu. ( Lk 15, 11-32)
Ta je prispodoba poznata svim vjernicima. No, dobro bi bilo da je u ovoj godini posebno iščitavamo i nalazimo nadahnuće za svoj život. Može nam biti istinsko mjerilo našeg odnosa prema Bogu i bližnjima.
Živimo u vremenu koje nam otvoreno nameće smjer života, potpuno suprotan Isusovu putu i Očevoj ljubavi i milosrđu.
Ovo potvrđuje i sljedeća priča:
PRIPOVIJEST O IZGUBLJENOM OCU
Da li vam je poznata pripovijest o izgubljenom ocu?
Meni je jedan čovjek iz bogate zemlje ispričao slijedeću priču:
Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: „ Oče, daj mi dio svoga vremena i svoje pažnje, dio svoga prijateljstva i svog savjeta koji mi pripada.“ I razdijeli im imanje: poplaća račune za svog sina, dade ga u skupi internat, i tješio se time da je posve ispunio svoju dužnost prema sinu.
Nedugo potom sabra otac svoje interese i planove te ode u daleku zemlju, u područje akcija i sigurnosti i ostalih stvari koje mladog čovjeka ne zanimaju; tako sam potrati priliku da postane prijatelj svome sinu.
Kada je potrošio najbolje godine svoga života i zaradio mnogo novaca te odjednom osjetio da nije našao ono pravo zadovoljstvo, probudi se u njegovu srcu silna glad; zaželio se naklonosti i prijateljstva.
Ode i učlani se u jedno udruženje koje ga izabra za predstojnika te mu dade vlast da ga on zastupa u javnosti. Međutim ni tu nije bilo nikoga tko bi mu poklonio pravo prijateljstvo.
Došavši k sebi, reče: „ Koliki moji poznanici imaju sinove, razumiju jedni druge, i uistinu su međusobno prijatelji, a ja ovdje umirem jer mi je srce gladno! Ustat ću, poći k svom sinu i reći mu: Sine, nisam više dostojan zvati se tvojim ocem. Primi me kao jadnog od svojih poznanika!"
Usta i pođe k svom sinu. Dok je bio još daleko, njegov ga si ugleda, ganu se, ali umjesto da mu potrči ususret i padne oko vrata, sinu bi neugodno i povuče se.
A otac mu reče: Sine, sagriješih protiv Neba i pred tobom. Nisam više dostojan zvati se ocem tvojim. Oprosti mi i daj da budemo prijatelji!“
Ali sin reče: „ Ne, oče! Volio bih da je to moguće. Ali kasno je. Kad sam trebao prijatelja i dobar savjet ti nisi imao vremena. Savjete su mi dijelili drugi, ali oni ne bijahu dobri. Što si ti i ja još možemo reći?“
Eto, tu mi priču ispripovjedi jedan čovjek iz bogate zemlje. A kako se ona dalje nastavila, ne znade mi reći.
Autor: Gero Heinz – Mohr
Ova priča zrcalo je ranjene ljudske naravi, tamna, nejasna slika Boga u nama. Pokazatelj je ljudske ograničenosti i slabosti da se odupre negativnom utjecaju društva u kojem živi.
S toga, dragi vjernici, dragi prijatelji, od srca želim i molim da nam ovaj BOŽIĆ daruje duha mudrosti i ljubavi, duha jakosti i milosrđa, da u svim danima 2016. godine nastojimo svoj život i ljestvicu vrednota usklađivati prema Isusu koji je PUT, ISTINA I ŽIVOT.
Sretne božićne i novogodišnje blagdane želi Vam sr. Rozarija Ćurić
Sestra Mirjana
Svoje promišljanje o Božiću temeljim na Matejevom tekstu poklona triju mudraca Novorođenomu (Mt 2,1-12). Opis poklona triju mudraca-kraljeva Isusu ima duboko simbolično značenje i za nas danas. Mudraci su osobe koje su sposobne iščitavati znakove vremena. To su osobe koje imaju srce otvoreno za istinu i za pravu mudrost. Svoje oči podižu uvis, i na nebu iščitavaju poruku koja ih dovodi do Novorođenoga: „Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova!“ Na žalost, oči su današnjeg čovjeka upravljene gotovo isključivo prema zemlji. Današnji čovjek ne traži znak na nebu, nego na zemlji: u novcu, u uživanju, u zabavi. Koliko je danas samo zvijezda i zvjezdica na nebu našega života! Suvremeni je čovjek opčaran svjetlom umjetnih zvijezda i svjetlila te je gotovo nesposoban podići oči uvis, k nebu te prepoznati božićnu zvijezdu koja će ga dovesti do jaslica, do Isusa. Gotovo da je postao nesposoban zaputiti se u istinski Betlehem, k štalici u kojoj se skriva Novorođeni. Zanimljivo, i mudraci su ulaskom u grad Jeruzalem, tj. u prostor umjetnih svjetlila izgubili iz vida Božićnu zvijezdu. Tek kad su napustili Jeruzalem ponovno su je ugledali: „Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom“. Zvijezda na nebu, kao putokaz i zvijezda vodilja uzrok je velike radosti kod mudraca. Ona im je jamac da su na dobrom putu, no da bi je ugledali, trebali su napustiti grad i njegova umjetna svjetlila. Zvijezda na nebu poziv je da se ide naprijed, da se nastavi putovanje. Poruka je to i pouka današnjem čovjeku: želi li iskusiti istinsku i duboku božićnu radost treba krenuti na put, na putovanje izvan prostora umjetnih svjetlila koja su tako blizu i tako očaravajući svijetle.
Hoćemo li i ti i ja, ovoga Božića pronaći Zvijezdu, pronaći Isusa, koji je onkraj blještavila ovoga svijeta, skriven u naručju jaslica, u hladnoj noći?
sestra Mirjana Juranović
fra Ivica
Dragi župljani naših Hrvatskih katoličkih zajednica i poštovani posjetitelji naše internet stranice,
u molitvi mise polnoćke molimo: “Bože, ti si ovu presvetu noć obasjao pravim svjetlom, Isusom Kristom. Mi smo na zemlji upoznali otajstvo svjetla: daj nam u nebu uživati njegovu radost. ” Neka sve Vas obasja svjetlo Kristovo koje nam dolazi ususret! Božić je blagdan nade, radosti, obiteljski blagdan, kada na trenutak zaboravimo sve poteškoće i svakodnevne životne brige. Božić nas podsjeća zbog čega smo ovdje na zemlji, podsjeća nas na ono bitno u životu a to je da nismo sami i napušteni. Bog je s nama, on nama daje svoga Sina jedinorođenca koji jest Emanuel - s nama Bog. Zato, da bi osjetili radost Božića uđimo u vlastito srce i iz njega izbacimo sve ono nepotrebno što nas polako iz dana u dan otupljuje i udaljuje od Božje blizine. Ovih dana i mi smo svi pozvani biti i pastiri i anđeli i mudraci, koji ne samo da traže malo dijete Isusa nego mu se i klanjaju i u poklonstvu radost Božjega rođenja pronose na sve strane svijeta. Ovih dana to činimo: nosimo radost, mir, ljubav i dobrotu jedni drugima; neka čestitanje ne bude samo vanjska formalnost nego iskreni izričaj naše vjere kako s Bogom mogu biti dobar čovjek i još bolji kršćanin svijetleći Kristovim svjetlom i pomažući bližnjemu.
Svima Vama, osobito starijima, bolesnima, nemoćnima, napuštenima i usamljenima, onima koji su pred životnim dilemama i neizvjesnostima kao i svim ljudima dobre volje želim sretan i blagoslovljen Božić - dan Božjega silaska među nas ljude!
fra Ivica Erceg, župnik
fra Domagoj Volarevic
[Administrator stranice]
"NEKI LJUDI NE ZNAJU...
Što god mislio o sebi, u Božjim si očima uvijek visoko cijenjen.
Neki ljudi ne znaju kako je važno što postoje, kako je lijepo samo kad se pojave.
Neki ljudi na znaju koliko utjehe donose njihovi osmjesi.
Neki ljudi ne znaju kako je blagotvorna njihova blizina.
Neki ljudi ne znaju kako siromašni bismo bili da ih nema.
Neki ljudi ne znaju da su nebeski dar.
Znali bi kad bismo im to rekli."
Autor: Petrus Ceelen
